Zavod za toksikologiju
Usluge
***Izuzimanje uzoraka kose za analizu droga provodi se u Institutu za medicinska istraživanja i medicinu rada ISKLJUČIVO U SLUŽBENE SVRHE (npr. po nalogu suda, na zahtjev poslodavca) uz prethodnu najavu i rezervaciju termina (mailom: infodroge@imi.hr; telefonom: 01 4682 500).
Prije izuzimanja uzorka kose potrebno je PREDOČITI VAŽEĆI IDENTIFIKACIJSKI DOKUMENT S FOTOGRAFIJOM.
Prije izuzimanja uzorka, davatelj kose za analizu potpisuje suglasnost za testiranje. Ukoliko je davatelj kose za analizu maloljetna osoba, suglasnost potpisuje i roditelj/staratelj.***
STRUČNA DJELATNOST I USLUGE
- u radnika izloženih pesticidima (organofosfornim i karbamatnim spojevima) mjeri se aktivnost kolinesteraza u punoj krvi i u plazmi
- određivanje pokazatelja izloženosti ljudi hlapivim ugljikovodicima (benzen, toluen, izomeri ksilena, etilbenzen, stiren, fenol) u uzorcima urina i krvi
- analiza droga (amfetamini, opijati, kokain) u uzorcima ljudske kose i urina
- Ekogenetička istraživanja i biomonitoring populacija profesionalno izloženih različitim fizikalnim i kemijskim mutagenima: ionizirajućem zračenju (X- i γ-zračenje, radioaktivni izotopi), ne-ionizirajućem zračenju (mikrovalno zračenje, radiofrekventno zračenje), ultrazvuku te genotoksičnim kemikalijama (antineoplastični/citotoksični lijekovi, anestetici, pesticidi, organska otapala, teški metali i njihovi spojevi i dr.).
- Procjena genotoksičnih učinaka provodi se na ljudskim limfocitima periferne krvi primjenom različitih genetičkih markera koji omogućuju detekciju ranih bioloških učinaka. Tu ubrajamo strukturne aberacije kromosoma, indukciju mikronukleusa i izmjene sestrinskih kromatida. Osjetljiva detekcija primarnih oštećenja genoma provodi se i s pomoću mikrogel elektroforeze, odnosno komet testa u alkalnim i neutralnim uvjetima. Standardne citogenetičke tehnike nadopunjuju se i sa specifičnim tehnikama bojenja kromatina, te tehnikom FISH. Za procjenu individualne osjetljivosti genoma primjenjuje se test lomljivosti kromatida. Genotoksični učinci utvrđuju se i s pomoću in vivo-mikronukleus testa na glodavcima.
- Ekogenetička istraživanja u svrhu procjene vrijednosti biomarkera izloženosti, učinka i genomske osjetljivosti u općoj populaciji Republike Hrvatske.
- Trajni biomonitoring populacija radnika profesionalno izloženih različitim mutagenima iz radnog okoliša (u skladu sa zakonodavstvom RH).
- Procjena citogenetičkog rizika u slučajevima akcidenata.
- Genotoksikološka istraživanja u uvjetima in vivo na laboratorijskim životinjama.
- Genotoksikološka istraživanja u uvjetima in vitro na staničnim linijama ljudskog i životinjskog podrijetla.
Djelatnost
ISTRAŽIVAČKA DJELATNOST
Toksični učinci organofosfornih spojeva (OPs), te postojeći i novi potencijalni antidoti istražuju se u okviru projekta Terapijski učinak novosintetiziranih spojeva pri otrovanju organofosfatima. Opće toksikološko djelovanje OPs zasniva se na ireverzibilnoj inhibiciji hidrolitskih enzima; vitalno važne acetilkolinesteraze (AChE) i butirilkolinesteraze (BChE). Radi se o spojevima s primarnim djelovanjem na kolinergički živčani sustav koji se osim primjene u poljoprivredi, javnom zdravstvu te veterinarskoj i humanoj medicini mogu nažalost primjeniti i kao živčani bojni otrovi. Usprkos brojnim istraživanjima i saznanjima prikladan antidot koji bi bio zadovoljavajuće djelotvoran u liječenju otrovanja OPs još uvijek nije pronađen, pa je iznalaženje učinkovitih antidota jedan od ključnih segmenata u tom području istraživanja.
Mikotoksini su metaboliti raznorodnih plijesni s toksičnim, karcinogenim, genotoksičnim, mutagenim i teratogenim svojstvima. Toksični učinci mikotoksina istražuju se u okviru projekta Toksični učinci mikotoksina na ljude i životinje. Problem zagađenja hrane mikotoksinima sve je više izražen zbog toga što na tržište dolazi sve više namirnica iz tropskih zemalja gdje je mogućnost rasta plijesni i zagađenja mikotoksinima veća. Osim toga u novije se vrijeme sve više koristi tzv. zdrava hrana, odnosno hrana bez pesticida, zbog čega je sve učestalija zagađenost plijesnima i njihovim metabolitima, mikotoksinima. U okviru projekta istražuje se mehanizam toksičnosti mikotoksina i mjere njihove koncentracije u biološkom materijalu i hrani.
- Biološki monitoring aromatskih ugljikovodika:
- određivanje benzena, toluena, etilbenzena i izomera ksilena (BTEX) te njihovih metabolita u biološkim uzorcima plinskom kromatografijom (GC) uz detektor spektrometar masa (MS);
- odabir optimalnih bioloških pokazatelja u različitim uzorcima i njihova usporedba;
- procjena izloženosti radne i opće populacije organskim otapalima pomoću biološkog monitoringa;
- procjena učinaka na zdravlje.
- Identifikacija zlouporabe droga u odabranim populacijama:
- razrada metoda za određivanje droga u kosi i urinu plinskom kromatografijom sa spektrometrijom masa (GC-MS);
- usporedba bioloških pokazatelja izloženosti;
- Procjena izloženosti ljudi pasivnom pušenju:
- određivanje nikotina i njegovog metabolita kotinina u kosi i urinu plinskom kromatografijom sa spektrometrijom masa (GC-MS);
- procjene štetnih učinaka na zdravlje u vulnerabilnim skupinama stanovništva (djeca, trudnice, rodilje i drugi).
CITOGENETIČKE USLUGE
1. Strukturne aberacije kromosoma u limfocitima periferne krvi (pretraga „kariogram“)
Kratki opis pretrage
Strukturne aberacije su oštećenja strukture kromosoma koja su vidljiva pod svjetlosnim mikroskopom. Razlikujemo kromatidne aberacije koje zahvaćaju samo jednu sestrinsku kromatidu jednoga ili više kromosoma i kromosomske aberacije koje uključuju obje sestrinske kromatide jednoga ili više kromosoma. Strukturne aberacije kromosoma mogu se također podijeliti na nestabilne i stabilne. Učestalost nestabilnih aberacija u limfocitima postupno se smanjuje nakon prestanka izlaganja mutagenu, dok se stabilne aberacije mogu otkriti i nakon mnogo godina. Nestabilne aberacije su dicentrični i prstenasti kromosomi, acentrični fragmenti te drugi asimetrični rearanžmani kromosoma. One mogu sterički ometati diobu stanice ili dovesti do gubitka genetičkog materijala u stanicama kćerima, čime se mijenja ekspresija pojedinih gena, a u konačnici nastupa i smrt stanice. Stabilne aberacije su uravnotežene translokacije, inverzije i drugi simetrični rearanžmani koji se diobom mogu prenijeti u stanice kćeri. Mogu se detektirati samo posebnim tehnikama bojanja kromosoma (metode pruganja, fluorescencijska in situ hibridizacija – FISH).
Analiza se zasniva na 48-satnome uzgoju limfocita iz periferne krvi u hranjivom mediju. Limfociti se u uvjetima in vitro na diobu potiču pomoću mitogena fitohemaglutinina. Za vrijeme rasta u kulturi, limfociti prolaze kroz sve faze staničnog ciklusa, međutim, da bi se mogla analizirati oštećenja na kromosomima, potrebno je zaustaviti diobu u metafazi, kada su oni najbolje uočljivi. To se postiže dodavanjem citostatika kolhicina u kulture tijekom posljednja tri sata kultiviranja. Kolhicin sprječava stvaranje diobenog vretena pa metafazni kromosomi ostaju raspršeni u citoplazmi. Po isteku 48. sata kultiviranja pristupa se izradi mikroskopskih preparata. U prvom koraku primjenom hipotonične otopine KCl odvajaju se i liziraju eritrociti, a talog u kojem su limfociti pročišćava se kroz nekoliko uzastopnih centrifuguranja i fiksiranja stanica otopinom fiksativa (metanol i ledena octena kiselina, 3:1). Pročišćena suspenzija limfocita nakapava se na predmetna stakalca. Mikroskopski preparati suše se na zraku, oboje citološkom bojom Giemsa i pregledavaju pod svjetlosnim mikroskopom (povećanje 1000x). Analizira se 200 metafaza prve in vitro diobe te utvrđuje ukupan broj i vrste oštećenja na kromosomima.
Kome je pretraga namijenjena?
Pretraga se provodi u okviru zdravstvenih pregleda radnika koje rade s izvorima ionizirajućih zračenja. Provođenje pretrage definirano je Pravilnikom o zdravstvenim uvjetima kojima moraju udovoljavati izloženi radnici, učestalosti pregleda te sadržaju, načinu i rokovima čuvanja podataka o tim pregledima (NN 111/2007).
Kriteriji za tumačenje nalaza pretrage
Učestalost i tip kromosomskih aberacija odgovara gornjoj kontrolnoj vrijednosti za opću populaciju Republike Hrvatske ukoliko se u 200 pregledanih metafaza utvrdi da je ukupan zbroj acentričnih fragmenata i dicentričnih kromosoma jednak 4.
Učestalost i tip kromosomskih aberacija odstupa od kontrolnih vrijednosti za opću populaciju Republike Hrvatske ukoliko se u 200 pregledanih metafaza utvrdi:
- pet ili više acentričnih fragmenata,
- da je ukupan zbroj acentričnih fragmenata i dicentričnih kromosoma jednak ili veći od 5,
- dva ili više dicentričnih kromosoma,
- jedan prstenasti kromosom
2. Izmjene sestrinskih kromatida (SCE, od engl. Sister Chromatid Exchanges)
Kratki opis pretrage
SCE su citološka očitovanja loma i ponovnog spajanja DNA na prividno homolognim mjestima dviju kromatida istog kromosoma. Indirektni su pokazatelj razine oštećenja prisutnih u DNA prije njenog udvostručavanja. Nastanak SCE uključuje lomove u 4 lanca DNA (tj. 2 dvostruke uzvojnice), prebacivanje odsječaka tih lanaca između kromatida istog kromosoma i njihovo ponovno spajanje na novim položajima.
Analiza SCE zasniva se na 72-satnome uzgoju limfocita iz periferne krvi uhranjivom mediju u prisutnosti 5-bromodeoksiuridina (analoga timina) koji se ugrađuje u novosintetizirani lanac DNA. Limfociti se u uvjetima in vitro na diobu potiču pomoću mitogena fitohemaglutinina. Za vrijeme rasta u kulturi, limfociti prolaze kroz sve faze staničnog ciklusa, međutim, da bi se mogla analizirati oštećenja na kromosomima, potrebno je zaustaviti diobu u metafazi, kada su oni najbolje uočljivi. To se postiže dodavanjem citostatika kolhicina u kulture tijekom posljednja tri sata kultiviranja. Kolhicin sprječava stvaranje diobenog vretena pa metafazni kromosomi ostaju raspršeni u citoplazmi. Po isteku 72. sata kultiviranja pristupa se izradi mikroskopskih preparata. U prvom koraku primjenom hipotonične otopine KCl odvajaju se i liziraju eritrociti, a talog u kojem su limfociti pročišćava se kroz nekoliko uzastopnih centrifuguranja i fiksiranja stanica otopinom fiksativa (metanol i ledena octena kiselina, 3:1). Pročišćena suspenzija limfocita nakapava se na predmetna stakalca. Mikroskopski preparati suše se na zraku, te zaštićeni od svjetla inkubiraju tijekom 10-ak dana nakon čega se obrade citološkim reagensima i naposljetku oboje bojom Giemsa. Zbog različitog afiniteta za vezanje boje, “nova” kromatida u koju se ugradio 5-bromodeoksiuridin oboji se svjetlije, pa se pod svjetlosnim mikroskopom jasno mogu razlikovati mjesta na kojima je došlo do izmjene odsječaka između “stare” i “nove” kromatide. Broj izmjena (tj. SCE) utvrđuje se na metafaznim kromosomima druge stanične diobe. Obično se pregledava 50 metafaza (povećanje 1000x) u kojima se broji ukupni broj SCE. Nalaz se izražava kao srednja vrijednost SCE po stanici uz raspon utvrđenih SCE.
Kome je pretraga namijenjena?
Pretraga se može primijeniti u okviru pregleda ispitanika koji su profesionalno izloženi mutagenima i karcinogenima. Pretraga se najviše koristi za procjenu oštećenja DNA koje izazivaju alkilirajući citostatici. Učestalost SCE u stanicama značajno raste nakon izlaganja genotoksičnim spojevima koji stvaraju kovalentne veze s DNA, odnosno na bilo koji način interferiraju s njenim metabolizmom ili popravkom.
Kriteriji za tumačenje nalaza pretrage
Gornja granica za normalan nalaz iznosi 7 izmjena.
3. Mikronukleus-test (MN)
Kratki opis pretrage
Mikronukleusi su samostalne kromatinske strukture koje su potpuno odvojene od jezgre. Nastaju kondenzacijom acentričnih kromosomskih fragmenata ili čitavih kromosoma zaostalih u anafazi koji se nisu ugradili u jezgre stanica kćeri. Promjer MN obično je između 1/16 do 1/3 promjera glavnih jezgara. Prisutnost MN smatra se kvantitativnim pokazateljem postojanja strukturnih i/ili numeričkih aberacija kromosoma koje su u ciljnim stanicama nastale pod utjecajem različitih genotoksičnih agensa u uvjetimain vitro i/ili in vivo.
Analiza se zasniva na 72-satnome uzgoju limfocita iz periferne krvi u hranjivom mediju. Limfociti se u uvjetima in vitro na diobu potiču pomoću mitogena fitohemaglutinina. Za vrijeme rasta u kulturi, limfociti prolaze kroz sve faze staničnog ciklusa, međutim, da bi se moglo otkriti mikronukleuse, potrebno je spriječiti diobu citoplazme prije negoli se roditeljska stanica podijeli u dvije stanice kćeri. To se postiže dodavanjem inhibitora citokineze, citohalazina B u 44.-tom satu kultiviranja. Po isteku 72. sata kultiviranja pristupa se izradi mikroskopskih preparata. U prvom koraku primjenom hipotonične otopine KCl odvajaju se i liziraju eritrociti, a talog u kojem su limfociti pročišćava se kroz nekoliko uzastopnih centrifuguranja i fiksiranja stanica otopinom fiksativa (metanol i ledena octena kiselina, 3:1). Pročišćena suspenzija limfocita nakapava se na predmetna stakalca. Mikroskopski preparati suše se na zraku, oboje citološkom bojom Giemsa i pregledavaju pod svjetlosnim mikroskopom (povećanje 1000x). Analizira se 1000 binuklearnih limfocita u kojima se utvrđuje ukupni broj MN. Usporedo se utvrđuje ukupni broj stanica s MN i raspodjela MN u stanicama.
Kome je pretraga namijenjena?
Pretraga se provodi u okviru prethodnih i periodičkih zdravstvenih pregleda radnika izloženih citostaticima (prema uputama Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu). Periodički pregled mikronukleus testom predviđa se svake dvije godine (osim ako je nalaz bio odstupajući, kada je obvezno učiniti kontrolu nakon 6 mjeseci).
Kriteriji za tumačenje nalaza pretrage
Gornja granica referentnih vrijednosti iznosi 13 MN na 1000 pregledanih binuklearnih stanica. Odstupanje nalaza mikronukleus testa veće od 10 % u odnosu na gornju granicu referentnih vrijednosti dijagnostičkog laboratorija znači da je radnik osjetljiviji i da je povećan rizik obolijevanja te se ne može zaposliti na tom radnom mjestu.
4. Komet-test
Kratki opis pretrage
Komet test ili mikroelektroforeza pojedinačnih stanica u agaroznom gelu djelotvorna je tehnika za brzo otkrivanje oštećenja i popravka u molekuli DNA. U ovome jednostavnom testu stanice se uklapaju u mikrogel agaroze. Pomoću otopine visoke koncentracije etilen-diamin-tetraoctene kiseline (EDTA) i detergenta liziraju se citoplazma i membranske strukture u stanici te se oslobađa ukupna DNA. Ona se zatim denaturira u alkalnom ili neutralnom puferu i podvrgava elektroforezi tijekom koje mali odsječci (fragmenti) DNA nastali jedno- ili dvolančanim lomovima putuju kroz pore gela prema anodi, dok glavnina DNA zbog velike molekularne mase nema tu sposobnost. Kraći fragmenti brže putuju kroz gel, pa zbog razlike u njihovoj duljini i brzini kretanja dolazi do razdvajanja prema veličini. DNA i obrasci putovanja njenih fragmenata nakon bojanja fluorescencijskom bojom pod mikroskopom su vidljivi kao “kometi”. Za njihovu analizu i mjerenje najčešće se koristi epifluorescencijski mikroskop i računalni program za analizu slike. Mjeri se najmanje 50 kometa na kojima se utvrđuju tri osnovna parametra: dužina repa kometa, intenzitet repa i repni moment. Dužina repa kometa predstavlja najveću udaljenost na koju su otputovali najkraći odlomljeni fragmenti DNA; obično se mjeri od sredine glave kometa ili od ruba glave i izražava u mikrometrima. Intenzitet repa označava postotak DNA koja je migrirala u rep, a izražava se u odnosu na ukupnu količinu DNA u kometu. Repni moment se obično definira kao umnožak dužine repa i % DNA u repu, a izračunava ga računalni program. Osnovna i najviše primjenjivana je izvedba komet-testa u alkalnim uvjetima koja omogućuje specifično otkrivanje jednolančanih lomova i mjesta osjetljivih na lužine (apurinska i apirimidinska mjesta nastala kao posljedica oštećenja molekule DNA), praćenje popravka stanične DNA te otkrivanje stanica u apoptozi i nekrotičnih stanica.
Kome je pretraga namijenjena?
Pretraga se provodi u okviru izvanrednih zdravstvenih pregleda radnika izloženih citostaticima (prema uputama Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu) u slučaju incidenta radi mjerenja primarnih oštećenja.
Dogodi li se incident na radnom mjestu prilikom kojeg je došlo do izravnog kontakta s visokim dozama citostatika potrebno je, ako je moguće unutar 2 sata, uzeti uzorak krvi i napraviti komet test.
Kriteriji za tumačenje nalaza pretrage
Pojedinačne vrijednosti za dužinu repa kometa izmjerene u leukocitima periferne krvi ispitanika opće populacije u Hrvatskoj iznose 12,10 do 15,91 μm (prosjek 14,25 μm; medijan 14,31 μm). Vrijednost 95-tog percentila iznosi 16,67 μm (prema: Kopjar N, Želježić D, Garaj-Vrhovac V. Evaluation of DNA damage in the white blood cells of healthy human volunteers using the alkaline comet assay and the chromosome aberration test. Acta Biochimica Polonica 2006;53(2):321-336.). Prihvatljivom razinom oštećenja smatraju se vrijednosti do 10 % DNA u repu kometa.
-
Znanstvena istraživanja u eksperimentalnoj biomedicini u okviru domaćih i suradničkih inozemnih projekata
-
Vođenje diplomskih i magistarskih radnji te doktorskih disertacija u području biomedicine
SPECIFIČNI ISTRAŽIVAČKI INTERESI
Ekspresija membranskih prijenosnika za organske anione i katione, glukozu, vodikove ione i vodu u bubrezima i drugim organima pokusnih životinja (miševi, štakori), svinja i ljudi:
- Spolne i vrstne razlike u ekspresiji prijenosnika
- Regulacija ekspresije prijenosnika spolnim hormonima na razini mRNA i/ili proteina
- Regulacija ekspresije prijenosnika putem unutarstaničnog prometa vezikula; uloga citoskeleta
- Odnos ekspresije prijenosnika i (re)absorpcijskih i/ili sekrecijskih funkcija organa
Eksperimentalna toksičnost nekih teških metala (kadmij, živa, olovo):
- Mehanizam toksičnosti teških metala u stanicama duž nefrona u štakora
- Uloga metalotioneina kao posrednika i/ili zaštitnika toksičnosti izazvane teškim metalima
- Uloga prijenosnika u staničnoj membrani u transportu i toksičnosti teških metala
- Učinci toksičnih metala na:
- građu i funkciju citoskeleta
- unutarstanični promet vezikula
- ekspresiju prijenosnika u staničnoj membrani u bubrezima i jetri sisavaca
Fiziologija, patofiziologija i toksikologija transporta vodikovih iona u muškom i ženskom spolnom traktu:
- Prijenosnici vodikovih iona u stanicama duž muškog i ženskog spolnog trakta u štakora i ljudi
- Morfološke i funkcijske značajke stanica koje luče vodikove ione u spolnom traktu u eksperimentalnoj toksičnosti izazvanoj teškim metalima u mužjaka i ženki štakor
INOZEMNI SURADNICI
- Prof. Naohiko Anzai, M.D., Ph.D., Pharmacology and Toxicology, Kyorin University School of Medicine, Tokyo, Japan
- Prof. Hermann Koepsell, M.D., Ph.D., Anatomy and Cell Biology, University of Würzburg, Würzburg, Germany
- Prof. Gerhard Burckhardt, M.D., Ph.D. c/o Prof. Birgitta C. Burckhardt, Ph.D., Vegetative Physiology and Pathophysiology, University of Göttingen, Göttingen, Germany
- Prof. Frank Thevenod, M.D., Ph.D., Physiology and Pathophysiology, Department of Human Medicine, School of Medicine, University of Witten/Herdecke, Witten, Germany
Oprema
Djelatnici
Predstojnik Zavoda
- naslovni doc. dr. sc. Irena Brčić Karačonji, dipl. ing. med. biokem., ERT, znanstvena savjetnica
Znanstveno i stručno osoblje
- dr. sc. Vilena Kašuba, dipl. ing. biol., znanstvena savjetnica u trajnom izboru
- dr. sc. Nevenka Kopjar, dipl. ing. biol., znanstvena savjetnica u trajnom izboru
- naslovni izv. prof. dr. sc. Zrinka Kovarik, dipl. ing. preh. bioteh., znanstvena savjetnica u trajnom izboru
- naslovni prof. dr. sc. Ana Lucić Vrdoljak, dipl. ing. med. biokem., znanstvena savjetnica u trajnom izboru
- dr. sc. Goran Šinko, dipl. ing. kem., znanstveni savjetnik u trajnom izboru
- naslovni izv. prof. dr. sc. Ivana Vinković Vrček, dipl. ing. med. biokem., znanstvena savjetnica u trajnom izboru
- naslovni prof. dr. sc. Davor Želježić, dipl. ing. biol., ERT, znanstveni savjetnik u trajnom izboru
- dr. sc. Davorka Breljak, dipl. ing. biol., znanstvena savjetnica
- dr. sc. Mirta Milić, dipl. ing. biol., znanstvena savjetnica
- dr. sc. Ivana Novak Jovanović, dipl. ing. preh. tehn., znanstvena savjetnica
- dr. sc. Anita Bosak, dipl. ing. kem., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Goran Gajski, dipl. ing. biol., viši znanstveni suradnik
- dr. sc. Marko Gerić, mag. biol. exp., viši znanstveni suradnik
- dr. sc. Maja Katalinić, dipl. ing. bioteh., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Anja Katić, dipl. ing. biotehn., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Marija Ljubojević, dipl. ing. biol., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Dubravka Rašić, prof. biol. i kem., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Blanka Tariba Lovaković, dipl. ing. kem., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Ivana Vrhovac Madunić, dipl. ing. biol., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Suzana Žunec, dipl. ing. biotehn., viša znanstvena suradnica
- dr. sc. Andreja Jurič, mag. ing. bioproc., znanstvena suradnica
- dr. sc. Nikolina Maček Hrvat, dipl. ing. bioteh., znanstvena suradnica
- dr. sc. Nikola Maraković, mag. chem., znanstveni suradnik
- dr. sc. Josip Madunić, dipl. ing. biol., znanstveni suradnik
- dr. sc. Antonio Zandona, mag. ing. biotechn., znanstveni suradnik
- dr. sc. Ivona Capjak, mag. pharm., poslijedoktorandica
- dr. sc. Tena Čadež, mag. nutr., viša asistentica
- dr. sc. Nikolina Kalčec, mag. appl. chem., viša asistentica
- dr. sc. Ana Matošević, mag. chem., viša asistentica
- Marija Bartolić, mag. chem., asistentica-doktorandica
- Lucija Božičević, mag. pharm., asistentica-doktorandica
- Anamaria Gojanović, asistentica-doktorandica
- Luka Kazensky, asistent-doktorand
- Dora Kolić, mag. biol. mol., asistentica-doktorandica
- Ana-Marija Lulić, mag. chem., asistentica-doktorandica
- Katarina Matković, mag. biol. mol., asistentica-doktorandica
- Nikolina Peranić, mag. chem., asistentica-doktorandica
Tehničko osoblje
- Jasna Mileković, vet. tehn., viša tehničarka
- Maja Nikolić, med. lab. ing., viša tehničarka
- Željka Punčec, bacc. med. lab. diagn., viša tehničarka
- Ljiljana Babić, kem. tehn., tehnička suradnica
- Maja Meštrović, lab. tehn., tehnička suradnica
- Lea Stančin, kem. tehn., tehnička suradnica