Antikolinesterazni otrovi – biološki učinci novih antidota

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH (2002.-2006.)

Voditelj: Božica Radić

SAŽETAK
Opće toksikološko djelovanje antikolinesteraza (organofosforni spojevi (OP) kojima pripadaju i visokotoksični živčani bojni otrovi i karbamati) zasniva se na ireverzibilnoj inhibiciji hidrolitskih enzima: vitalno važne acetilkolinesteraze (AChE) i butirilkolinesteraze (BuChE).
Fiziološka uloga AChE u živčanom sustavu je hidroliza neurotransmitera acetilkolina oslobođenog u procesu kolinergičkog prijenosa impulsa. AChE inhibirana OP-spojevima ili karbamatima nije u stanju hidrolizirati acetilkolin, što ima za posljedicu paralizu prijenosa živčanih impulsa u središnjem i perifernom živčanom sustavu.

U terapiji otrovanja antikolinesterazama primjenjuju se specifični terapeutici tzv. antidoti (atropin, oksimi, i dr.). Ne postoji univerzalni lijek pri otrovanju  antikolinesterazama, pa je svako saznanje o djelovanju novih antidota doprinos u svrhu poboljšanja dosadašnje terapije. Trenutačno istražujemo in vitro i in vivo svojstva potencijalnih antidota koji su po svojoj kemijskoj strukturi pridinijevi spojevi, te derivate tenociklidina – adamantane. Današnja zbivanja u svijetu samo su jedan od dokaza moguće uporabe kemijskog oružja i stoga poticaj ovakvim istraživanjima.

Dok je fiziološka uloga AChE poznata, fiziološka uloga  BuChE do danas nije razjašnjena. Prema malobrojnim literaturnim podacima vjeruje se da BuChE sudjeluje u metabolizmu lipida. Stoga u istraživanjima, uz ispitivanje djelotvornosti novih antidota na inhibirane enzime AChE i BuChE, pratimo i promjene koncentracija lipida (kolesterol, trigliceridi) i lipoproteina (HDL, LDL, IDL) u plazmi štakora, te aktivnosti enzima involviranih u metabolizam lipoproteina (npr. lipoprotein lipaza, lecitin-kolesterol-acil-transferaza), u uvjetima kada je inhibirana (promijenjena) katalitička aktivnost BuChE.

Ovakvo istraživanje bit će prvenstveno doprinos spoznaji uloge BuChE u metabolizmu lipida i lipoproteina ne samo u životinja, nego i u čovjeka. Nova saznanja i rezultati istraživanja mogli bi imati kliničku tj. dijagnostičku vrijednost u pacijenata s hiperlipidemijom.
Navedena istraživanja provode se na životinjskom modelu: miš, štakor.