trovanje gljivama; otrovanje gljivama; simptomi trovanja; simptomi otrovanja Upozorenje: povećan broj otrovanja otrovnim gljivama! – Institut za medicinska istraživanja i medicinu rada
CKO, Novosti

Upozorenje: povećan broj otrovanja otrovnim gljivama!

Ove jeseni zamijećen je povećan broj poziva zbog sumnje na otrovanje gljivama u Centru za kontrolu otrovanja (CKO). Razlog tome je što je ove godine jedna od najboljih gljivarskih sezona u zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj, budući da su vremenski uvjeti bili su vrlo pogodni za rast gljiva. Čak se predviđa da bi sezona mogla potrajati sve dok kraja godine. Kako biste sigurno brali gljive te se zaštitili od potencijalnih negativnih posljedica, donosimo kratak pregled simptoma otrovanja, postupaka kod sumnje na otrovanje te savjete kod branja i pripreme gljiva.

Simptomi otrovanja
Otrovanja gljivama dijelimo prema vremenu koje je potrebno da se pojave simptomi otrovanja nakon konzumacije gljiva te razlikujemo:

  • otrovanja s brzom pojavom simptoma (od 20 minuta do 6 sati nakon konzumacije)
  • otrovanja s kasnom pojavom simptoma  (6 sati do nekoliko dana nakon konzumacije)

Otrovanja s kasnom pojavom simptoma obično obuhvaćaju teže slučajeve, a ona s brzom pojavom simptoma su uglavnom lakša.

U nastavku su prikazani najčešći skupovi simptoma (sindromi) koji se javljaju nakon konzumacije nejestivih gljiva. 

Gastrointestinalni sindrom
Ovaj tip otrovanja je najčešći i izazivaju ga mnoge vrste gljiva. Simptomi će biti pojava mučnine, povraćanja i proljeva, ubrzo nakon konzumacije, tako da se radi o otrovanju s brzom pojavom simptoma. Najpoznatije  gljive koje uzrokuju ovaj sindrom su rudoliska olovasta (Entoloma lividum), koja je i najotrovnija u ovoj skupini, otrovna pečurka (Psalliota xanthoderma), gljive vrste roda kružoliska kao što je tigrasta kružoliska (Tricholoma tigrinum) i mnoge druge.

Muskarinski sindrom
Neke od glavnih predstavnica gljiva koje izazivaju muskarinski sindrom su crvankasta cjepača (Inocybe patoullardi), bijela otrovnica (Clitocybe cerussata) i otrovna brašnjača (Clitocybe dealbata). Ove gljive sadrže najviše otrovnog alkaloida muskarina. Simptomi će se javiti vrlo brzo nakon konzumacije, u obliku jakog znojenja, slinjenja, suženja zjenica, mučnine i povraćanja.

Mikoatropinski (muscimolski) sindrom
Muhara (Amanita muscaria), koja je i neka vrsta simbola otrovnih gljiva, i panterova muhara (Amanita pantherina) glavne su vrste gljiva koje izazivaju ovaj tip otrovanja. Sadrže alkaloid muskarin u maloj količini te muscimol, ibotensku kiselinu i muskazon koji izazivaju glavninu simptoma. Kod mikoatropinskog sindroma znakovi otrovanja javljaju se brzo, nakon 1-4 sata. Prvo se javljaju bolovi u trbuhu, znojenje, povraćanje i proljev. Nakon toga dolazi do pojave živčanih smetnji, može doći do delirija, halucinacija i nesvjestice.

Faloidinski sindrom
Najotrovnije gljive u Hrvatskoj s kasnom pojavom simptoma su zelena pupavka (Amanita phalloides), bijela pupavka (Amanita verna) i smrdljiva pupavka (Amanita virosa). Zelena pupavka najčešće je maslinastozelena ili maslinasto-žućkasta, no može biti samo žućkasta ili čak potpuno bijela, tako da treba obratiti pažnju kako nedostatak zelenkaste obojenosti gljive ne bi zavarao. Pupavke sadrže desetak smrtonosnih toksina, najotrovniji su faloidini i amanitini. Kod otrovanja pupavkama dolazi do razvoja faloidinskog sindroma koji počinje desetak i više sati nakon konzumacije, čak i nakon nekoliko dana. Smrtnost kod odraslih je 30-50%, a kod djece u 100% slučajeva otrovanja. Kod odraslog čovjeka, smrt može uzrokovati konzumacija samo jednog grama gljive po kilogramu tjelesne težine. Simptomi su najprije probavne smetnje, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev, opća slabost i vrtoglavica. Nakon toga dolazi do oštećenja jetre s jakom žuticom, oštećenja bubrega, krvarenja u crijevima te je u velikom broju slučajeva jedino učinkovito liječenje transplantacija jetre.

Parafaloidinski sindrom
Najotrovnija gljiva u ovoj skupini je crvenjača (Cortinarius orellanus). Znakovi otrovanja se javljaju nakon 3 dana, ponekad i nakon dva tjedna od konzumacije. Simptomi otrovanja su žeđ, suhoća usta, poremećaj u radu bubrega, bolovi u trbuhu, povraćanje i zatvor.

Postupak kod otrovanja gljivama
Ozbiljnost otrovanja u većini slučajeva može se odrediti na temelju vremena koje je potrebno da se pojave simptomi otrovanja nakon konzumacije gljiva. Ukoliko se radi o otrovanju s brzom pojavom simptoma, tj. nastupu simptoma unutar sat vremena od konzumacije, ima smisla uzeti aktivni ugljen. Kao što je već rečeno, otrovanja s brzom pojavom simptoma uglavnom su lakša i ne ostavljaju trajna organska oštećenja, što se ni u kom slučaju ne treba smatrati pravilom. Ako se radi o djeci, kod bilo kakve sumnje na otrovanje gljivama, bez obzira na brzinu pojave simptoma, dijete treba pregled i liječenje pedijatra. Ukoliko se radi o otrovanju s kasnom pojavom simptoma (simptomi koji se javljaju 6 i više sati od konzumacije), obavezno je potražiti liječničku pomoć. Sama otrovana osoba nema što više učiniti jer je već došlo do resorpcije otrova. Ne smiju se piti alkoholna pića, što često zna biti savjet otrovanoj osobi, jer alkohol samo može pogoršati otrovanje i ubrzati resorpciju otrova. Korisno je upamtiti mjesto branja (npr. bjelogorična ili crnogorična šuma, da li je gljiva rasla na panju ili na tlu), izgled gljive (npr. sa klobukom ili koraljnog izgleda), a ubrane gljive korisno je fotografirati i u slučaju pojave simptoma slike pokazati liječniku. Liječenje u medicinskim ustanovama je uglavnom simptomatsko, na primjer, ako je pacijent izgubio dosta tekućine zbog povraćanja i proljeva, dat će se infuzija. Kod nekih vrsta gljiva postoje protuotrovi, recimo, kod muskarinskog sindroma može se dati atropin. Kod najtežih slučajeva, kao što je otrovanje pupavkom, pacijent zahtjeva intenzivnu liječničku skrb s redovitim praćenjem funkcije jetre i bubrega. U svakom slučaju, od velike je važnosti odrediti o kojoj vrsti gljive se radi, na temelju čega se jedino može dati ispravna prognoza i primijeniti pravilno liječenje. Kod konzumacije gljiva, naglasak je uvijek na prevenciji otrovanja, stoga se valja držati određenih pravila i upozorenja pri branju i konzumaciji gljiva, kako do otrovanja ne bi ni došlo.

SAVJETI KOD BRANJA GLJIVA:

  • Nemojte brati rijetke i slabije poznate vrste gljiva! Berite samo one koje dobro poznajete i koje odgovaraju opisu po karakteristikama, veličini, sezoni branja i staništu
  • Prepoznavanje i branje gljiva prema slikama s interneta i iz gljivarskih priručnika je nepouzdano, ima dosta sličnih vrsta gljiva i zabune su učestale
  • Posebno česte zabune su kod branja mladih, nezrelih, jajolikih oblika gljiva koji su vrlo slični kod otrovnih i jestivih vrsta
  • Ako kupujete gljive s tržnice, ne znači da su provjereno jestive!
  • Ako niste sigurni, konzultirajte se s nekim iskusnijim beračem gljiva
  • Prema okusu ne možemo razlikovati otrovne od jestivih vrsta; najotrovnije gljive su često vrlo ukusne
  • Kod branja, paziti da se jestive gljive ne dotiču u košari s gljivama za koje niste sigurni da li su jestive; spore se mogu pomiješati među gljivama

SAVJETI NAKON BRANJA/KOD PRIPREME GLJIVA:

  • Nakon branja, gljive je najbolje pohranjivati u košarama koje su dovoljno prozračne kako se gljive u njima ne bi počele truliti
  • Kod kuće, svaku gljivu pojedinačno pregledajte prije pripreme
  • Gljive je najbolje konzumirati kao prilog nekom drugom jelu i nikada ih ne konzumirati u prevelikoj količini
  • Jela od gljiva preporučljivo je pripremiti i pojesti isti dan kada su ubrane
  • I jestive gljive mogu ponekad izazvati simptome kod osjetljivih ljudi, budući da gljive sadrže hitin koji je teško probavljiv, a posebice ako se uberu prestare ili ih se duže vremena ostavi u plastičnoj vrećici zbog početka procesa kvarenja i nastanka otrovnih tvari kao kod raspadanja mesa; u tom slučaju uglavnom se pojavi blaži oblik gastrointestinalnog sindroma
  • Maloj djeci je općenito bolje ne davati gljive za jelo, neka djeca slabo podnose čak i jestive gljive

U ime Centra za kontrolu otrovanja:
Zrinka Franić, dr. med.
prim. dr. sc. Jelena Macan, dr. med.
mr. sc. Rajka Turk, mag. pharm.

Slika: Muhara (Amanita muscaria), slikano u šumi pokraj Grubišnog Polja, Hrvatska, 8. listopada 2017., slikala autorica: Zrinka Franić. Copyright© 2017.