Slučaj dinosaurice Sue

This is the HTML version on my article published in Hrvatski Obzor, 1997;135:40-1.


Slučaj dinosaurice Sue

Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr


Život Tyrannosaurusa rexa zvanog Sue, mora da je bio izuzetno težak. Njezin kostur prepun ožiljaka svjedoči o brojnim, po život opasnim povredama zadobivenim još prije 65 milijuna godina. Na jednoj nozi vidljiva je zacijeljena fraktura. Lubanja na jednoj strani puna je brazgotina, koje ukazuju da je Sue vjerojatno patila od kroničnih facijalnih infekcija. U rebrima je pak kao svjedočanstvo pradavne borbe pronađen komadić zuba nekog drugog T-rexa, možda upravo onog koji je izmrcvario Sue zajedno s njenim mladunčetom i mužjakom. Naime, zajedno s njenim kosturom, pronađene su i kosti jednog odraslog i jednog mladog T-rexa. Nesretna je obitelj izginula na obali plitkog oceana, koji se u periodu krede protezao od današnje Minnesote do zapadne Dakote, a na jug sve do Meksičkog zaljeva. Niti poslije toliko milijuna godina kosti zlosretne dinosaurice nisu našle mir. Pače, "uhapsilo" ju je trideset saveznih agenata u zamršenom slučaju koji je morao rješavati sam FBI. Neki od pristalica teorije zavjere, u vladinoj su intervenciji vidjeli pokušaj prikrivanja činjenice da su dinosaurove kosti radioaktivne, dok su drugi bili uvjereni, valjda pod utjecajem Spielbergova Jurskog parka, kako je na fosiliziranim kostima nađeno i još uvijek živo tkivo. Dok prva tvrdnja u slučaju mnogih fosila (dinosaura, sisavaca itd.) i može biti točna, budući da se u procesu fosilizacije određeni, u vodi otopljeni, prirodni radioaktivni elementi (ovisno o geološkom sloju) izmjenjuju s mineralima u kostima, druga je tvrdnja zaista prava besmislica. No, lagana prirodna radioaktivnost, ne bi bila uzrok vladina uplitanja. Radilo se naime o zamršenom slučaju spora oko vlasništva nad Sue, u kojem su se sukobili pravo, znanost i politika, sve začinjeno pohlepom.

T-rex


Slučajni nalaz
Godine 1990. Sue Hendrickson, po kojoj je nalaz i dobio ime, zaposlena u Black Hills Institutu za geološka istraživanja iz Južne Dakote, otkrila je neke kosti kako vire iz zemlje, te o tome obavijestila direktora instituta, Petera Larsona. Usprkos svome imenu, Black Hills Institut je privatna kompanija specijalizirana za sakupljanje i preparaciju fosila, koja već gotovo četvrt stoljeća fosilima opskrbljuje muzeje, institute i preprodavače. Iskusnom paleontologu Larsonu je vrlo brzo postalo jasno da se ne radi o običnom nalazu T-rexa. Svaki pak američki šestogodišnjak znade i da T-rexi nisu obični dinosauri, nego najveći i vjerojatno najokrutniji mesožderi koji su ikada živjeli na Zemlji. Bili su visoki oko 6m, dugački oko 12m, glave duge oko 1.35 m prepune petnaestak centimetara dugačkih zubiju. Moćno tijelo mase više od šest tona oslanjalo se na snažne zadnje noge s ogromnim pandžama, dok su mu prednje noge bile nesrazmjerno malene. Tijelo se završavalo dugim snažnim repom. Živjeli su prije 65 do 68 milijuna godina na području koje je danas zapadni dio Sjevernoameričkog kontinenta. T-rex Sue bila je snažna ženka i što je najvažnije, kostur joj je bio gotovo potpuno očuvan. Naime, većina je dinosaura poznata samo iz fragmentarnih ostataka koji su često paleontologe ostavljali u nedoumici kako je životinja zaista izgledala. Vlasniku zemlje, Mauriceu Williamsu Institut je platio 5000 dolara za otkrivene kosti i pravo kopanja na njegovom ranču. To je u USA zakonito, te su fosili nađeni na privatnom zemljištu privatno vlasništvo. No Williams je Sioux Indijanac plemena Cheyenne River Sioux, te se njegov ranč nalazi u indijanskom rezervatu. Uz to, Williams je svoj ranč, kako bi osigurao da zauvijek ostane u indijanskim rukama, ali i da izbjegne plaćanje poreza, povjerio na upravljanje saveznoj vladi. Stoga su i cijelo pleme, ali i savezna vlada imali osnovu tražiti vlasništvo nad Sue. U međuvremenu je i Williams uvidio kako 5000 dolara i nije toliko velika suma za tako značajan nalaz, te se i on uključio u spor kao zainteresirana stranka.


T-rex


Uključuje se FBI
Sudski je spor napredovao puževim korakom, sve dok za oblasnog tužitelja nije bio imenovan Kevin Schieffer, kome je to bio prvi zaista veliki slučaj, budući da Južna Dakota i nije neko leglo kriminala. Nakon nekoliko mjeseci pravnog natezanja, FBI je 1992. godine zaplijenio nalaze (10 tona kostiju) i sve zabilješke, kao moguće dokaze prenijevši ih iz Instituta u obližnju rudarsku školu. Black Hill Institut reagirao je brzo, priopćivši kako nisu niti htjeli prodati fosil, već ga predati neprofitnoj organizaciji formiranoj s ciljem da sagradi muzej u kojem bi Sue bila izložena javnosti, te stavljena na raspolaganje znanstvenicima za daljnja proučavanja. Slično su htjeli načiniti i Indijanci, razlika je bila samo u tome tko bi ubirao buduće prihode. Dvije godine kasnije, savezni je sud presudio u Williamsovu korist. Peter Larson je pak 1995. godine osuđen na dvije godine zatvora i to stoga što nije prijavio gotovinu dok je prelazio granicu USA, te zato što je sa sobom nosio neke fosile (vrijedne manje od 100 dolara). Oba prekršaja nemaju izravne veze sa Sue... I dok je Larson već bio na izdržavanju zatvorske kazne, Sue pomno zapakirana u 130 sanduka stigla je u New York. Tamo se trebala održati aukcija u organizaciji aukcijske kuće Sotheby's na kojoj bi fosili bili prodani najboljem ponuditelju. Znanstvenici su bili ogorčeni. Naime, sud je presudio da Williams godine 1990. nije imao pravo Larsonu prodati fosile, a nekoliko godina poslije Williams je imao pravo te iste fosile prodati na aukciji. Javno je mijenje na početku bilo protiv Larsona, gledajući u njemu poslovnog čovjeka a ne paleontologa. Međutim javno mijenje se promijenilo, te su mnogi u Larsonu prepoznali uglednog znanstvenika koji je napisao cijenjene znanstvene radove, te surađivao s mnogim sveučilištima i muzejima. Niti u zatvoru nije bio besposlen, pisao je knjigu o tiranosaurima. U stvari, sudskom presudom u korist Williamsa sudbina fosila već posvuda čuvene dinosaurice Sue bila je neizvjesnija no ikad. Prijetila je opasnost da bude izgubljena za znanost (i javnost) ukoliko bude prodana nekom privatnom kolekcionaru.

Aukcija
Aukcija je održana 4. listopada 1997., u prepunoj dvorani, a pratilo ju je cijelo mnoštvo izvjestitelja, uključujući i CNN. Tjednima prije aukcije fosili su bili izloženi, te su rijeke znatiželjnika pohrlile vidjeti ostatke čuvene dinosaurice. Na aukciji se natjecalo ukupno devet natjecatelja, a prisutna je bila i prava Sue Hendrickson. Najviše simpatija bilo je na strani predstavnika Južne Dakote koji su Sue htjeli odvesti natrag kući kako je pisalo na transparentima koje su nosili. Sama je aukcija trajala nešto više od sat vremena. Početna cijena u 10:17 bila je 500000 dolara, a već u 10:18 narasla je na 3.5 milijuna dolara. U 11:22 cijena se popela na vrtoglavih 7.2 milijuna, a aukcija je završila u 11:23 kada je Sue prodana za 7.6 milijuna dolara, čemu treba pridodati i 10% provizije aukcijskoj kući. Kupac je bio The Field Museum of Natural History in Chicago koji planira u svojim prostorima izložiti Sue negdje oko godine 2000. Kupnju su potpomogli McDonald's, Walt Disney World Resorts i Kalifornijsko Sveučilište kako bi dobili prava korištenja Sue-inog lika. Naime, jedna će replika biti izložena u Disneyevom životinjskom carstvu na Floridi. Nadalje, oko godine 2000. McDonald's će na putujućim izložbama, prvo u USA, a zatim širom svijeta prikazivati daljnje dvije replike. Tko zna, možda te izložbe jednom stignu i u Hrvatsku! Sami otkrivači čuvenog fosila nisu svoje otkriće uspjeli unovčiti, nego su imali samo neprilike. Cijela priča po mišljenju američke javnosti ipak ima relativno sretan kraj. Izuzetni će fosil ostati u USA (iako ne i u Dakoti gdje je pronađen), te neće završiti u zbirci nekog bogatog ljubitelja fosila. Što se tiče Larsona, možda će i on uspjeti unovčiti knjigu koju piše u zatvoru. Još ostaje riješiti pitanje suradnje između paleontologa znanstvenika i brojnih amatera. Kosti dinosaura su, usprkos uvriježenim mišljenjima, u USA neobično brojne. Pedesetak školovanih paleontologa koji rade na američkim sveučilištima i institutima može pokriti tek mikroskopski postotak zemljišta na kojima su razasuti fosili dinosaura. S druge strane, nedvojbeno je da paleontolozi amateri u mnogim slučajevima načine štetu. Fosilizirane su kosti izuzetno krhke, te njihovo iskapanje iziskuje izuzetnu vještinu i strpljivost. No, amateri brojem višestruko nadmašuju profesionalce, te ih na zadovoljavajući način treba uključiti u istraživanja. Ono što će se teže riješiti jesu problemi u svezi privatizacije fosila pronađenih na državnom zemljištu, te komercijalizacije sakupljanja fosila. Sve to zajedno utječe na vrtoglavi rast cijena tih prirodoznanstvenih nalaza. Za većinu privatnih kolekcionara fosili nisu objekt znanstvenog proučavanja, nego profitabilno ulaganje.


Croatian Line

Last Update: 7 November 1997.

[ http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text