Maštarije o atomskom automobilu

This is the HTML version on my article published in HAK Revija, 1999;52:9.


Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr


Petnaestak dugih godina nakon što je godine 1929. došlo do sloma njujorške burze, tržište automobila u Sjedinjenim američkim državama, pogođeno recesijom i ratom, gotovo da nije postojalo. Za to vrijeme milijuni automobila su dotrajali, a preostale je na "životu" održavala samo domišljatost njihovih vlasnika i mehaničara. Završetkom II. svjetskog rata, tržište je bilo spremno za procvat. Ipak, demobilizirani veterani i ljudi izmučeni oskudicom ratnog gospodarstva još su se neko vrijeme teško odvajali od novca. Automobilske kompanije to su pak vrijeme iskoristile za obnavljanje zapuštenih tvornica, unajmljivanje i školovanje nove radne snage i dizajniranje novih tipova vozila. Kad su se napokon takva suvremena, snažna i aerodinamična vozila pojavila na tržištu doživjela su nezapamćen uspjeh. Imati moderan automobil postalo je stvar prestiža, te su kupci željeli sve snažnije i snažnije automobile. Počelo se govoriti i o mlaznim automobilima, pa čak i atomskim automobilima.

DeLorean
Nuklearni automobili su ipak najveću primjenu pronašli u znanstveno-fantastičnim filmovima. U Zemeckisovoj filmskoj trilogiji "Povratak u budućnost", prerađeni DeLorean napajan plutonijem funkcionira kao vremeplov.


Nuklearno je moderno
U to su doba ljudi bili oduševljeni potencijalima nuklearne (ili kako su to popularno nazivali atomske) energije. Nuklearne bomba bačene na Hirošimu i Nagasaki prisilile su Japan na kapitulaciju, bez teške invazije koja bi možda odnijela stotine tisuća američkih života. Izvješća o strahovitim patnjama žrtava nuklearnih eksplozija i užasima radijacijske bolesti još pak nisu stigla do američke i svjetske javnosti. Znanstvenici koji su se žurili ostvariti nuklearnu bombu ukazivali su i na veliki broj potencijalnih primjena razbijanja atoma. Nuklearni zanesenjaci su čak predlagali da se umjesto tradicionalnih zlata i srebra, kao međunarodni monetarni standard uvede uranij! Zbog izuzetno visokog omjera između dobivene energije i utrošenog nuklearnog materijala (primjerice, svega 450 grama urana-235 ima energetski ekvivalent 5000 barela sirove nafte) najočitija primjena nuklearne energije leži u proizvodnji električne energije. No, veliku potencijalnu primjenu nuklearne energije znanstvenici su vidjeli i u prometu. Bilo je dakle prijedloga da se načine nuklearni brodovi i podmornice, lokomotive, zrakoplovi, pa čak i automobili. I dok su podmornice i brodovi na nuklearni pogon zaista i ostvareni, zbog niza tehničkih i socijalno-političkih razloga zrakoplovi i automobili ostali su samo u sferi maštarija. Zanimljivo je ipak da su na takve planove utrošena ogromna sredstva. Naime, poslije "Projekta Manhattan" kako su se nazivala istraživanja vezana uz proizvodnju nuklearne bombe, Američko zrakoplovstvo i Komisija za atomsku energiju započele su suradnju na projektiranju nuklearnog zrakoplova. Teorijski, takav bi zrakoplov, posebice vojni, imao izuzetne strategijske prednosti: ogromne brzine i neograničen domet, budući da praktički nekoliko godina ne bi trebao gorivo. Problemi su ležali u prevelikoj težini i radijaciji, bolje rečeno izuzetno kompliciranoj zaštiti od zračenja. Nakon što je utrošeno tada fantastičnih milijardu dolara, godine 1961. program je obustavio predsjednik Kennedy. S vojnog aspekta, takvu je odluku olakšao ogroman napredak u dizajniranju interkontinetalnih balističkih projektila.

4 Wheels to survival
Plakat američke civilne zaštite iz doba hladnog rata. U slučaju nuklearnog udara dobro pripremljeni osobni automobili trebali su poslužiti za evakuaciju iz radijacijom ugroženih područja.


Projekt Phoenix
Usporedno s nuklearnim zrakoplovom, američka je vlada kraće vrijeme financirala i "Projekt Phoenix" kako su se zvala istraživanja u svezi razvoja nuklearnog automobila. Jedan od velikih zagovornika ideje nuklearnog automobila bio je i John J. O'Neill, veliki popularizator znanosti i dobitnik Pulitzerove nagrade za godinu 1937. O'Neill, je godine 1946. (vidimo pogrešno) predviđao kako će već pedesetih godina na tržište izaći jednostavan, jeftin i siguran nuklearni automobili. Za gorivo je predložio litij hidroksid. Prema njegovim proračunima, radioaktivnih otpadaka ne bi bilo, a dobivalo bi se čak 45 milijuna radnih sati po svakom kW snage. Nositelj projekta bilo je Sveučilište u Michiganu, uz izdašnu potporu automobilske industrije. Istraživanja su dovela do otkrića nekoliko korisnih radioizotopa, kao i mnogih novih koncepata u kemiji i metalurgiji primjenjivih u automobilskoj industriji. Usprkos tome, nikada nije izrađen niti prototip. Maleni nuklearni reaktor u nacrtima je najčešće bio smješten u stražnji dio automobila. Interesantno da se uglavnom nitko nije pitao što bi se desilo u slučaju snažnog sudara s vozilom iza. Možda teška havarija nuklearnog reaktora koja bi dovela do kineskog sindroma (topljenje jezgre reaktora) u samom središtu New Yorka ili Washigtona? Tko zna možda bi se i za upaljače cigareta u takvim automobilima također koristila nuklearna energija. Vjerovali ili ne, tih je godina naime bilo (najozboljnijih) planova i za proizvodnju nuklearnih tostera u obliku hermetički zatvorenog plutonijskog izvora koji bi termionskim procesima proizvodio toplinu za grijanje tosta. Srećom, jeftini benzin, brojni tehnički problemi, kao i rastuća nepopularnost kod javnosti razlog su obustave projekta nuklearnog automobila.

Kraj nuklearnog sna
Zanimljivo je da su se dizajneri, još dugo vremena nakon što je i taj projekt napušten, zabavljali projektiranjem futurističkih karoserija automobila "napajanih atomima". Takav je primjerice Ford Nucleon iz 1958. godine. Model te karoserije i danas je izložen u izuzetno posjećenom Henry Ford muzeju u mjestašcu Greenfield Village u državi Michigan. Nuklearni automobili zahvalna su tema i mnogih znanstveno-fantastičnih filmova. Najpoznatiji takav automobil jest DeLorean iz trilogije "Povratak u budućnost" Roberta Zemeckisa. Ekscentrični znanstvenik (sjajno ga glumi Christopher Lloyd) izumio je spravicu zvanu "fluks capacitor" uz pomoć koje je svoj stari automobil pretvorio u vremeplov! Nakon što je i SSSR ispalio svoju prvu nuklearnu bombu, Amerika je bila užasnuta. U jeku hladnog rata, koji je kulminirao kubanskom krizom, Amerikanci su se pripremali za nuklearni rat. Civilna zaštita distribuirala je materijal s obavijestima kako postupati u slučaju nuklearnog napada. Pri evakuaciji s ugroženih područja veliku su ulogu trebali imati osobni automobili. Preporučavalo se da automobili budu tehnički ispravni, s natankiranim gorivom, te opskrbljeni osnovnim namirnicama, te ostalim potrepštinama kao što su odječa, pokrivači, baterijske svjetiljke i sl. Simbolički, kao da su sami automobili bježali od nuklearnih maštarija.

Croatian Line

Last Update: 25 May 1999.

[ http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text