Zašto stvari idu naopako?

This is the HTML version on my article recently published in Hrvatski Obzor, 1997;110:38-9.


Primijenjena Murphologija: zašto stvari idu naopako?

Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr

Maleni pehovi nipošto nisu slučajni. Istina je zastrašujuća: protiv Vas urotio se čitav Svemir

Žuri vam se na važan sastanak. Telefon je zvonio kao lud dok ste se tuširali, prolili ste jutarnju šalicu kave po važnim spisima, niste mogli dočekati dizalo, vaš auto mili puževom brzinom dok vas automobili u susjednim trakama nemilice prestižu, vaše su prijenosno računalo začarali "mali zeleni" te se program koji je jučer savršeno funkcionirao pokazuje u svoj svojoj mušičavosti. Kada vam se dogodi "jedan od takvih dana" kad vam ništa ne polazi za rukom i kad ste uvjereni da ste "rođeni pehist", jeste li pomislili da se u stvari radi o nečemu daleko ozbiljnijem. Protiv Vas se naime, urotio čitav Svemir zajedno sa zakonom vjerojatnosti. Radi se o naime o Murphyjevom zakonu: sve što može poći naopako, i poći naopako, čije se autorstvo pripisuje satniku Edwardu A. Murphyju. Godine 1949. u zrakoplovnoj luci Edwards u Murocu, Kalifornija, provodile su se studije o učincima deceleracije na pilote. Dragovoljci prepuni raznih elektroda bili su pričvršćeni na eksperimentalni uređaj, odnosno neku vrstu "raketnih sanjki" koja bi odjednom stala. Nakon cjelodnevnih pokusa, nisu dobiveni baš nikakvi relevantni podaci jer je došlo do grešaka u mjernoj opremi. Frustrirani Murphy, koji je dizajnirao taj dio ispitne opreme, uzviknuo je: "Postoji li ma kakav način da se nešto načini, a da to dovede do katastrofe, netko će to i učiniti", očito misleći na tehničara koji je pogrešno spojio elektrode. Nekoliko tjedana kasnije, na tiskovnoj konferenciji koja je uslijedila nakon (ipak) uspješno provedenog eksperimenta, Murphijeva jadikovka ušla je u povijest. Autori projekta su uspjeh pripisali vjerovanju u Murphyjev zakon, te dosljednom naporu da ne priznaju neizbježno. I tako je ime dobio princip protiv kojeg se danas širom svijeta bore cijeli timovi u odjelima za kontrolu kakvoće.

No, i prije Murphyja ljudi su bili gotovo uvjereni da se pehovi ponavljaju i umnožavaju u svoj svojoj raznolikosti. Tako je još daleke 1884. godine viktorijanski satiričar James Payn, opisao pojavu koja je kasnije postala možda najčuvenija inačica Murphyjeva zakona: Tost namaza maslacom uvijek na pod pada namazanom stranom. Siroti Payn, i sam je na svojoj koži iskusio Murphyjeve zakone: kao editor jednog književnog časopisa odbio je rukopis detektivske priče "Grimizna studija" koja je kasnije proslavila mladog liječnika Arthura C. Doylea, odnosno "oca" Sherlocka Holmesa.


Fenomen padajućeg tosta
Notornim fenomenom padajućeg tosta namazanog maslacem stotinjak godina kasnije bio je fasciniran i fizičar Robert Matthews. Nakon dugotrajnog izučavanja te pojave, rezultate je objavio u članku pod naslovom "Padajući tost, Murphyjev zakon i fundamentalne konstante", objavljenom u časopisu European Journal of Physics (lipanj 1995., tom 16, str. 172-6). Ukratko, elegantnim matematičkim izvodom dokazao je da namazani tost koji pada sa stola u vremenu koje je potrebno da padne na pod ima spin (kutnu količinu gibanja) dovoljan samo za jedan poluluping. Matthews je svojim proračunima dokazao ne samo da su aerodinamički efekti zanemarivi, već i da je utjecaj sloja maslaca irelevantan na samu količinu gibanja. Dakle, umjesto maslacem namazanog tosta, u istraživanjima se koristio adekvatno oblikovanom daščicom s jedne strane obilježene slovom B ("butter"), kako je i napomenuto u članku. To je nesumnjivo pridonijelo da se ne prekorače troškovi istraživanja, kao i da tepih, ukoliko je eksperiment provodio u dnevnoj sobi ostane sačuvan. Razradio je i pitanje, što bi se desilo da tost pada s veće visine? No zašto bi uopće stolovi bili viši kada njihova sadašnja visina ljudima odgovara? Naime viši bi stolovi odgovarali višim ljudima. Prema drugim pak istraživanjima, ljudi su (budući spadaju među kralješnjake) visoki upravo onoliko koliko jesu, stoga što bi se prilikom pada mogli znatno ozlijediti (naročito glavu) kada bi bili znatno viši. Na još fundamentalnijoj razini, ta vjerojatnost ozljede znači da je limit na ljudsku visinu određen relativnom čvrstoćom kemijskih veza među elementima od kojih je načinjeno tijelo, te silom težom. Te su pak sile određene fundamentalnim konstantama (npr. nabojem elektrona) koje su pak fiksirane nastankom Svemira u tzv. Velikom prasku prije kojih 15 milijardi godina.

Za svoje je istraživanja padajućeg tosta Matthews ubrzo (1996. godine) dobio Nobelovu nagradu. No, umjesto prestižne nagrade Švedske akademije, radi se o tzv. Ig-Nobelovoj nagradi. Tu nagradu već šest godina dodjeljuje časopis Annals of Improbable Research i to za "dostignuća koja se ne mogu ili ne bi trebala ponoviti". Nazvana je po Ignatiusu (Igu) Nobelu (navodno daljnjem rođaku Alfreda Nobela), suizumitelju soda-vode. Dok se postojanje gosp. Iga Nobela teško može dokazati, Ig Nobelove nagrade dodjeljuju se stvarnim znanstvenicima i to za ozbiljne znanstvene radove objavljene u ozbiljnim znanstvenim časopisima. Sama se ceremonija odvija na Harvardskom sveučilištu, a dodjeljuju je laureati Nobelovih (Alfredovih) nagrada. No, neki znanstvenici ne odobravaju postojanje postojanja Ig Nobelove nagrade. Tako je prof. Robert May, tadašnji savjetnik za znanost Britanske vlade, i sam ugledni znanstvenik, u intervjuu u najprestižnijem svjetskom znanstvenom časopisu Nature istaknuo da ismijavanje znanstvenih projekata može biti i kontraproduktivno, te apelirao na britanske znanstvenike da ne primaju Ig nagrade. Usprkose svemu, svake su godine dodjele Ig nagrada sve atraktivnije, uključile su se radio i televizija, to je vijest i na CNN-u, a odnedavna je tu i Internet. O etici časopisa Annals of Improbable Research, kojeg se ponekad uspoređuje s kultnim MAD-om, zaista bi se moglo raspravljati. Linkovi s njihovih www stranica, upućuju na zaista raznolike sadržaje, čak i na upute "kako napraviti A bombu".


Znenstvena utemeljenost pehova
Tako je dr. Matthews i sam postao žrtvom Murphyjeva zakona, te postao laureatom nečasne Ig nagrade. Srećom, ne smatraju svi njegova istraživanja bizarnim i besmislenim, tim više, što je pojasnio uzroke pojavnosti i nekih drugih inačica Murphyjevih zakona. Tako je i prestižni časopis Scientific American u travnju 1997. godine otvorio svoje stranice istraživanja dr. Mathewsa u kojima je između ostalog objašnjeno zašto u ormaru ne možete naći dvije istovrsne čarape, zašto činjenica da ste ponijeli kišobran "umanjuje vjerojatnost kiše" te zašto teško pronalazite tražena mjesta na planu grada. Tu je i objašnjenje zašto su susjedni redovi (oni u kojima vi ne čekate) npr. pred blagajnama odnosno trake kojom se vaše vozilo ne kreće u pravilu brži. Radi se naime o zakonu vjerojatnosti. Za N paralelnih redova, vjerojatnost da vaš red neće biti najbrži jest čak (N-1)/N.

I tek što je Matthews dokazao znanstvenu utemeljenost događanja svakovrsnih pehova, koji eto ovise o fundamentalnim fizičkim konstantama, kolege fizičari su (posredno) otkrili da je to možda prirođeno samo "našem kutku" Svemira. Naime, istraživanja dvojice astrofizičara, J. Ralstona i B. Nodlanda, ukazuju da bi Svemir mogao biti zakrivljen prema jednoj osi, što pak znači da brzina svjetlosti nije konstantna u svim smjerovima. To otkriće ukazuje na postojanje "rupe" u Einsteinovoj teoriji relativnosti, te će vjerojatno rezultirati Nobelovom nagradom, (naravno ukoliko se pokaže točnim), ali Alfreda, a ne Iga Nobela. Štoviše, to bi moglo biti i potvrda postojanja još jednog Svemira koji je nastao "Velikim praskom", istodobno kada i "naš"! Tko zna, možda se radi o "anti-Svemiru" u kojem bi Murphyjevi zakoni imali neke sasvim druge pojavnosti odnosno značenja.

Za sada, dok smo prikovani za majčicu Zemlju onakvu kakvu je poznajemo, moramo i dalje biti pripravni na svakodnevne neugodnosti i male pehove. Ono što se može učiniti jest minimizirati rizik. Odnosno, važne spise držite podalje od šalice s kavom, koristite automatsku sekretaricu za primanje telefonskih poziva kada ste u kupaonici, oboružajte se strpljenjem dok vozite ili čekate, pripadne čarape smotajte zajedno... Ukoliko pak novi stroj za pranje rublja ili novi softver ili neka druga sprava neće proraditi, ne krivite "male zelene". Sjetite se primijenjene Murphologije, te primijenite Cahnov aksiom: kad sve ostalo zakaže, pročitajte upute.

Croatian Line

Last Update: 17 May 1997.

[http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text