Blaga svjetlost smrti

This is the HTML version on my article published in Tjednik, 1997;36:62-63.


Blaga svjetlost smrti

Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr


Goiânia je lijepi grad s velikim širokim avenijama, mnoštvom atraktivnih parkova, sveučilištem, ali i sirotinjskim kvartovima. Gradnja Goiânie započeta je godine 1933. kako bi postala novi glavni grad brazilske savezne države Goiâs. Danas Goiâna ima oko milijun stanovnika, dok cijela država Goiâs broji oko 4,5 milijuna stanovnika. Prije točno deset godina, u Goiânii se desila radiološka nesreća katastrofalnih razmjera, po posljedicama usporediva jedino s posljedicama nesreće čornobiljskog reaktora. Možda baš zbog po zlu daleko "slavnije" čornobiljske nesreće, koja se dogodila godinu dana prije, šira javnost nije upoznata s radiološkom nesrećom u Goiânii. Trojica liječnika koji su godine 1985. doslovce napustila svoju privatnu onkološku kliniku, nisu ni sanjala da će svojim neodgovornim ponašanjem pokrenuti niz nesretnih događaja koji će dovesti do užasne tragedije. Nakon njihovog odlaska zgrada klinike je ubrzo ostala bez prozora i vrata, te je počela ubrzano propadati. Ipak, prošlo je dvije godine dok sakupljači starog metala, najvjerojatnije 13. rujna 1987., nisu naišli na napušteno i nezbrinuto postrojenje za teleterapiju. Aktivni dio takvog postrojenja jest ovalni objekt od čelika i olova, mase nekoliko stotina kilograma, unutar kojeg je smješten radioaktivni izvor cezija-137 (137Cs). Raspilivši metal kako bi ga kolicima prenijeli na otpad, sakupljači su oštetili i kapsulu s radioaktivnim cezijem. Cezij je srebrnobijeli alkalni metal, koji među svim metalima ima najjača elektropozitivna svojstva, te se zbog toga izuzetno lako veže u spojeve s anionima. Nakuplja se u živim organizmima bilo u biljkama ili životinjama, istiskujući kemijski sličan kalij. U prirodi se javlja u neradioaktivnom obliku, no poznato je dvadeset radioaktivnih izotopa, od kojih je zbog relativno dugog vremene poluraspada (30 godina) posebice opasan upravo 137Cs.

Kobno svjetlucanje
Vlasnik otpada koji je otkupio kolicima dovežen "stari metal", noću je uočio lijepo plavičasto svjetlucanje. Fascinirani čovjek pokazao je taj čudesni fenomen prvo ukućanima, a zatim susjedima i prijateljima. Ubrzo se otkrilo da to u stvari svjetluca neki prah donešen s metalom. I baš su se tim radioaktivnim prahom cezijeva klorida svi veselo igrali, i djeca i odrasli. Nanosili su prah na svoja tijela veseleći se kako svjetlucaju u mraku. Mnogi prijatelji, kao i rodbina vlasnika otpada dobili su na poklon paketiće s neobičnim prahom, te se radioaktivna kontaminacija skoro cijela dva tjedna nesmetano širila gradom, iako srećom unutar lokaliziranog područja. Tek potkraj mjeseca, kada je Devar Fereira odveo svoju bolesnu kćerkicu Leide u bolnicu liječnici su uz pomoć s nevjericom dijagnosticirali radijacijsku bolest. To je potvrdio i medicinskog fizičar koji je pregledao ostatke uništenog izvora koji su nesretnici donijeli sa sobom. Šestogodišnjoj djevojčici koja se natrljala radioaktivnom supstancijom, te svjetlucavim ručicama pojela i sendvič na žalost više nije bilo spasa. Primila je naime dozu zračenja koja je nekoliko puta nadmašila letalnu (smrtonosnu) i ubrzo je umrla. Poderana sirotinjska vreća u kojoj je radioaktivni izvor donešen u bolnicu, postavljena je zajedno sa svojim strašnim sadržajem na jedan stolac. Brzina doze u blizini izvora bila je zastrašujućih 10 Svh-1 (siverta na sat), dok je letalna doza oko 6 Sv. Brzina doze na udaljenosti 1m od izvora bila je još uvijek ogromnih 0,4 Svh-1. Dakle, nešto više od pola sata provedenih u neposrednoj blizini izvora značilo je smrt. Brazilska Komisija za nuklearnu energiju odmah je poslala ekipu stručnjaka koji su ustanovili da je u nesreći kontaminirano oko 250 osoba, te su 54 osobe odmah hospitalizirane. Desetak najozbiljnije ozračenih prevezeno je u mornaričku bolnicu u Rio de Janeiro. Shvativši ogromne razmjere nesreće i svu ozbiljnost situacije, brazilska je vlada zatražila međunarodnu pomoć. Ustanovljeno je da je 28 osoba dobilo radijacijske opekline, a 20 najjače ozračenih primilo je doze od 1 do 8 Sv. Sva su dvadesetorica bili interno kontaminirani, dakle i sami radioaktivni. Budući da ionizirajuće zračenje uništava žive stanice, naročito one u ranijim fazama diobe, to su naročito osjetljiva ona tkiva koja se stalno obnavljaju (npr. koža, sluznica gastrointestinalnog trakta, te koštana srž). Posljedica uništavanja koštane srži jest da su ozračene osobe podložne unutarnjem krvarenju i raznim infekcijama. Nesretnici su dobivali infuzije, antibiotike te eksperimentalne lijekove, posebice tzv. "GM-CSF", koji stimulira stvaranje bijelih krvnih stanica. Oralnom primjenom tzv. "pruskog plavila", kemijskog spoja na koji se cezij naročito veže, pokušavalo se ubrzati izlučivanje cezija iz tijela. Ta je tehnika iskušana poslije nuklearne nesreće u Čornobilju na stoci pokazavši vrlo dobre rezultate, te je tada prvi put primijenjena i na ljudima. Ipak, umrlo je ukupno četvero pacijenata, a jednom je morala biti amputirana podlaktica. Možda bi broj žrtava bio i daleko veći da nisu primijenjena iskustva o dekontaminaciji i medicinskom tretmanu ozračenih, prikupljena nakon nesreće u Čornobilju.

Užasne posljedice
Fizičari su kasnije izračunali da je volumen kapsule s cezijevim izvorom bio svega 24 cm3, te je sadržavao aktivnost između 47 i 49,6 TBq (tera, tj. 1012 bekerela), odnosno oko 110 grama cezijeva klorida (137CsCl2). Ukupna količina radioaktivnog otpada koji je od tog izvora nastao bila je oko 3500 m3. To je volumen oko 150 milijuna puta veći od volumena samog izvora! Ukupno je bilo kontaminirano 85 kuća, od čega je 41 morala biti napuštena, a 7 je srušeno. U nekoliko je slučajevima na nekim područjima bilo potrebno otkloniti gornji sloj zemlje (50 cm). Sve što se nije moglo dekontaminirati (odjeća, bilje, igračke itd.) tretirano je kao radioaktivni otpad. Poseban je problem bio zaustaviti kruženje kontaminiranog novca. Tzv. vruće točke, tj. mjesta posebice visoke radioaktivnosti pokušavala su se pronaći mjerenjima radioaktivnosti iz helikoptera. Strašni izvor zajedno sa stolcem na kojem je ležao, zaliven je u betonski blok. Svih 3500 m3 otpada zapakirano je u specijalne kontejnere i odloženo na posebno izgrađeno odlagalište dvadesetak kilometara udaljeno od Goiâne. Kontejneri su postavljeni na šest betonskih platformi dimenzija 60x18 m2, kako bi se spriječilo eventualno curenje radioaktivnosti u tlo. Ukupno je pregled zatražilo 100000 tisuća ljudi, a na gradskom nogometnom stadionu GM brojačima pregledano ih je više od 34000. I socioekonomske posljedice bile su katastrofalne. Pet je tisuća ljudi dobilo akutni stres ili alergijske simptome. U cijeloj državi Goiâs, pale su cijene poljoprivrednih proizvoda za preko 50%, budući su ih se ljudi bojali kupovati i konzumirati. Mnogim stanovnicima iz Goiâne nerado su iznajmljivali hotelske sobe širom Brazila, te im nisu dopuštali uporabu zrakoplova ili autobusa. Trebalo je nekoliko godina dok se gospodarstvo u cijeloj državi nije koliko-toliko oporavilo.

Deset godina poslije
Koncem listopada 1997., održat će se međunarodna konferencija o toj radiološkoj nesreći, a mjesto održavanja je sama Goiâna. Organizator jest Brazilska komisija za nuklearnu energiju, uz sudjelovanje Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), vlade brazilske savezne države Goiâs, te fondacije Leide das Neves Fereira, nazvane po nesretnoj djevojčici Leide. Uz uobičajene teme (kao npr. kontrola radioaktivnih izvora, dozimetrija, plan hitrih mjera u slućaju nuklearne/radiološke nesreće, transport radioaktivnog materijala, zakonodavstvo, itd), razmatrat će se i politički, socijalni, medicinski i psihološki aspekti nuklearnih nesreća. Bitno jest razraditi sustav mjera koji bi na međunarodnoj razini učinkovito spriječio da ljudski nemar i nebriga, pa i neobaviještenost budu uzrokom nuklearnih nesreća poput one u Goiânii. Ključni su koraci razvijanje i harmonizacija nacionalnih zakonodavstava s međunarodnim standardima, učinkovita kontrola svih izvora ionizirajućeg zračenja (medicinskih, industrijskih itd.), te postojanje i stalni nadzor odlagališta radioaktivnog otpada, koji, kao što je zorno prikazano, ne nastaje samo tijekom rada nuklearnih elektrana.


Croatian Line

Last Update: 30 October 1997.

[ http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text