Maastrichtska Europa na Internetu

This is the HTML version on my article published in NeT, 1997;20:52-57.


Maastrichtska Europa na Internetu

Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr

Surfajući Internetom, svakodnevno smo svjedoci svjetskih integracija. Koliko pak poznajemo europske?

Euroflag

Demografija Interneta na svjetskoj razini je upravo čudesna, pogledajte http://www.cc.gatech.edu/gvu/user_surveys/ i http://www.netpass.com/demographics.html. Korisnici Interneta su mladi, obrazovani ljudi (ili oni koje se trenutno obrazuju), za koje se s pravom očekuje da će ubrzo preuzeti vodeće uloge u svojim sredinama, i to u političkim, gospodarskim, znanstvenim i svim ostalim sferama. Podaci govore http://www.tel.hr/ador/sova2/krug_22.htm da je i prosječan korisnik Interneta u Hrvata u 85% slučajeva star između 15 i 35 godina, a takav nesumnjivo čita NeT. Kako Hrvatska teži europskim integracijama, a gornja konstatacija o vodećoj ulozi... nesumnjivo vrijedi i za Hrvatsku, evo prilike da se napiše nešto o ujedinjenoj Europi na Internetu.

Maastrichtski ugovor
Poslije II. svjetskog rata mnoge zapadnoeuropske zemlje, u nadi da će brojne probleme lakše prevladati zajedno, započele su s integracijama, prvenstveno na gospodarskom planu. Tako se 1951. godine šest zapadnoeuropskih država udružilo u Europsku zajednicu za ugljen i čelik (ECSC). Istih šest nacija (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Zapadna Njemačka), 1957. godine osnivaju Europsku ekonomsku zajednicu (EEC), kako bi osigurale "četiri slobode", tj. slobodan protok robe, kapitala, usluga i ljudi. Iste godine osnivaju i Europsku zajednicu za nuklearnu energiju (Euratom). Godine 1967. ECSC, EEC i Euratom objedinili su administracije, te sinonimi za udrugu tih država postaju Europska zajednica (European Community - EC) odnosno Europsko zajedničko tržište. U narednim godinama, EC-u pristupale su i druge države, a kroz slijedeća dva desetljeća slijedili su brojni drugi multilateralni ugovori, kojima je EC osnažen: http://www.tufts.edu/departments/fletcher/multi/texts/rome/contents.html. Kao i danas, pokretačka je snaga tih prvobitno gospodarskih, a potom i političkih integracija bio privatni sektor. U veljači 1992. potpisan je u nizozemskom gradu Maastrichtu Ugovor o Europskoj uniji (The Maastricht Treaty odnosno Treaty on European Union) http://europa.eu.int/en/record/mt/top.html ftp://src.doc.ic.ac.uk/politics/EEC/Maastricht/. Simboli Europske unije (EU) http://www.premier-ministre.gouv.fr/ENG/HIST/SYMBOLUE.HTM jesu plava zastava s 12 žutih zvjezdica, Beethovenova Oda radosti kao himna, te Dan Europe, odnosno 9. svibanj u spomen na 9. svibanj 1950. kada je Robert Schuman, francuski ministar vanjskih poslova predložio udruživanje njemačke i francuske industrije čelika i ugljena, uz poziv da se pridruže i druge zapadnoeuropske države. Dnas, u doba Interneta, službeni poslužitelj Europske unije, na jezicima zemalja članica, nalazi se na adresi: http://europa.eu.int/. Na tome, zaista izvrsnom poslužitelju se uz brojne druge informacije nalaze i one o funkcioniranju administrativnog sustava EU. Taj se pak sustav dijeli na izvršni (Komisija EU), zakonodavni (Vijeće ministara), savjetodavni (Europski parlament) i sudski (Sud pravde). Navedene, kao i mnoge druge instutucije, te mnoga druga tijela imaju i svoje WWW stranice na gore navedenoj adresi. Na raspolaganju je Search Engine. Zakonodavstvo je svakako među najbitnijim preduvjetima razvoja političke i pravne infrastrukture EU. Glede toga, svakako treba pogledati Projekt europske legislativne biblioteke (ELVIL) koji za cilj ima prezentaciju zakonodavstva EU, između ostalog i putem Interneta, a nalazi se na adresi: http://www.sub.su.se/elvil.htm. Od zanimljivih EU adresa treba spomenuti i europski dokumentacijski centar http://cwis.kub.nl/~dbi/instruct/eue/. Tu je i Amsterdamski ugovor iz lipnja 1997., donesen s ciljem osnaživanja EU, popularno nazvan Maastricht II, o kojem se mnogo govorilo, ali koji baš i nije donio ništa spektakularno http://europa.eu.int/en/agenda/igc-home/amst.htm odnosno http://www.eusceptic.org/maastricht2/full_plain.html.

Europarliament

CE Označivanje
Europske su integracije imale prvenstveno ekonomsku pozadinu. Primjena načela slobodnog protoka roba (jedna od "četiri slobode") u praksi je ipak dovodila i još uvijek dovodi do znatnih tehničkih problema, jer svaka europska zemlja ima svoje norme za proizvode i usluge, kao i svoje vlastito ustrojstvo kojim osigurava sukladnost proizvoda i usluga zakonima normama i drugim propisima. Za jedinstveno tržište su bile neprihvatljive netarifne prepreke koje su se javljale zbog različitosti tih industrijskih normi, nacionalnih propisa, te dodatnih metoda ispitivanja i certifikacijskih postupaka kako bi se osiguralo da su proizvodi sukladni s određenim normama ili propisima. Područja regulirana harmoniziranim zakonodavstvom u EU su za sada područje zdravstva, sigurnosti, zaštite okoliša i zaštite potrošača, budući je EU za ta područja objavila direktive obvezujuće za sve članice. Nakon postupka ispitivanja i certificiranja od strane ovlaštenih ustanova, sukladnost proizvoda s direktivama EU označuje se CE znakom http://www.forbairt.ie/nsai/cemark.htm i http://www.semi.org/Focused/ce/cehome.html. Kako bi proizvođači na svoje prozvode mogli stavljati CE znak, moraju imati sustav kontrole kakvoće (ISO 9000). I u hrvatskim trgovinama ima sve više proizvoda s CE znakom :)).

CE sign

EuroWeb
Novčana jedinica Europske unije zvat će se euro. Europska komisija inicirala je Web stranice na adresi http://europa.eu.int/euro/en/mainhi.htm sa ciljem pružanja najnovijih informacija o euru. Za sada je planirana ovakva budućnost eura: godine 1998. znat će se države koje će participirati u zajedničkoj valuti. To su samo one države EU koje će zadovoljiti stroge maastrichtske kriterije koji se odnose na uspostavljanje Europske monetarne unije, poglavito onaj da unutarnji dug ne smije premašiti 3% proračunskog manjka. 01.01.1999. bit će mogući prvi bankarski poslovi s eurom. I na koncu, 01.01.2002. u promet će biti puštene banknote i novčići eura. To će vjerojatno biti i posljednji rok da oni najuporniji iz slamarica i ostalih kutaka izvuku DEM i zamijene u eure ili dolare. Ili kune :). Smisao eura nije u tvorbi nekakvog idealističkog europskog monetarnog jedinstva, pa čak niti u snaženju europskih gospodarskih pozicija u utakmici s SAD i istočnom Azijom nego u nečemu mnogo prozaičnijem: euro jest zapravo način da se prevlada višedesetljetni nered u europskim proračunima i financijama. Kada bi se nastavila dosadašnja praksa financiranja raskošnog života isključivo iz zaduženja, cijeli bi kontinet u bliskoj budućnosti bankrotirao. Ipak do 1999. godine, osnova europskog monetarnog sustava još uvijek će biti ECU (European Currency Unit), koji je konstruiran od košare europskih valuta, od kojih je naravno, lavovski dio otpada na DEM (kao što će to uostalom najvjerojatnije biti i kod eura). Valja napomenuti da euro prvotno neće do kraja zamijeniti ECU, budući u prvoj rundi gotovo sigurno sve države neće moći uvesti euro. Interesantno je da, iako nije i vjerojatno neće pristupiti EU, najmanja suverena europska država, odnosno Vatikan, među prvima kani uvesti euro. Mnoge, poglavito numizmatičare zanima kako će euro izgledati. To će se moći pogledati na poslužitelju Europskog monetarnog instituta (EMI), http://europa.eu.int/emi/emi.html, koji je zadužen za tehničke aspekte uvođenja eura. Inače EMI je za Europu nešto kao Međunarodni monetarni fond, http://www.imf.org/, na svjetskoj razini. Inače, pitanja i odgovori glede Europske monetarne unije, mogu se naći na: http://www.deutsche-bank.de/leistung/ewu2/index_e.htm. EU ministari odlučili su još 1996. da se 1/100 eura zove eurocent. Raspisan je i natječaj za novčiće od 1 i 2 eura, te za 50, 20, 10, 5, 2 i 1 eurocent. Glede motiva koji će biti na novčanicama i novčićima, EMI je tražio savjet i od povjesničara, psihologa, i grafičkih dizajnera. Dizajneri imaju na raspolaganju tri kategorije iz kojih mogu birati "pismo" novčića: "arhitektonski i ornamentalni stilovi", "ciljevi i ideali Europske unije" te "europske ličnosti". Glede banknota, denominacije će iznositi 5, 10, 20, 50, 100, 200 i 500 eura, a još nije odlučeno hoće li motivi biti tradicionalni (ljudi i arhitektonski motivi iz europske povijesti) ili modernističko apstraktni. Više informacija može se naći na: http://www.bof.fi/env/eng/kasi/euroen.stm.

Euroskeptici
Brojne su rasprave neće li ujedinjena Europa, posebice europska monetarna unija dovesti do veće nezaposlenosti, odnosno gubitka radnih mjesta, pogledajte npr. http://cep.lse.ac.uk/centrepiece/issue1/cpfebcb.html. Naime, više neće biti moguće devalvirati valute u pojedinim državama kako bi se povećala međunarodna konkurentnost. Tako se i među pristalicama ujedinjene Europe, pa čak i u redovima nekih uglednih ekonomskih stručnjaka, javljaju zamisli o potrebi "omekšavanja" Maastrichtskih kriterija. Nakon nedavnih spektakularnih pobjeda lijevih opcija u Francuskoj i Velikoj Britaniji bojazni od "lijevih omekšivača" maastrichtskih kriterija naročito su jake u Njemačkoj glede ugrožavanja postojanosti njemačke marke. No, postoje i mnogi drugi protivnici Maastrichta, tzv. Euroskeptici. I zaista, u nekim državama je referendum o prihvaćanju Maastrichtskih kriterija prošao vrlo tijesno, pa čak i u drugom pokušaju. Euroskeptici su se na Internetu predstavili odlično organiziranim Web stranicama na adresi: http://www.eusceptic.org/welcome.html. Jedan od glavnih njihovih argumenata protiv ujedinjene Europe jest da ne žele europsku superbirokraciju. Nasuprot tome, oni zagovaraju "Europu nacija" Impresivan je broj organizacija koje ih (barem na Internetu) podržavaju:http://www.eusceptic.org/org/.

Eurobarometar
Glede europskih integracija, stalno se ispituje javno mijenje, a rezultati se mogu pogledati na Eurobarometru: http://www.za.uni-koeln.de/data/en/eurobarometer/index.htm. Radi se o interesantnom poslužitelju na kojem se mogu naći rezultati ispitivanja javnog mijenja u Europskoj uniji. Takva se ispitivanja provode standardnim metodama, najmanje dva puta godišnje, u svim zemljama članicama i to po narudžbi Europske komisije. Radi se o socijalnim i poličkim stavovima, a podaci se mogu dobiti na uvid (Internetom) za sekundarnu obradu. No, za nas je daleko interesantniji CEEB, odnosno Central and Eastern Eurobarometer http://www.za.uni-koeln.de/data/en/eurobarometer/ceeb.htm, u kojem se odnedavna mogu naći i podaci za Hrvatsku. Te je podatke prikupila je zagrebačka CEMA. Prema ispitivanjima provedenim za 1996. godinu, u Hrvatskoj 39% ispitanika smatra da naša budućnost leži uz SAD kao partnera. Njemačka je prikupila zavidnih 24% (i to u spontanim odgovorima, budući da u formularima nije niti bila ponuđena kao izbor) dok je Rusija sakupila točno 0%. U ožujku 1996. 66% ispitanika bilo je zadovoljno pravcem razvoja Hrvatske. Glede percepcije kućne financijske situacije, u odnosu na prethodnu godinu (1995.) 15% ispitanika je smatralo da im je bolje, dok ih je 38% smatralo da im je gore.

Kalkulator plaća
Jedna od temeljnih postavki EU jest slobodan protok radne snage, što znači da se državljani svake od članica mogu slobodno zapošljavati širom EU. Naravno, u doba Interneta, razvojem rada na daljinu (telework) nije se potrebno niti seliti, a ipak raditi (i to iz vlastitog doma) za poslodavca u nekoj drugoj državi. Radno mjesto možete potražiti pomoću Eurojobs poslužitelja, koji ponudom i potražnjom prekriva gotovo cijelu Europu (uključujući i Hrvatsku). Adresa jest: http://www.eurojobs.com/. No, ukoliko netko iz bilo kojih razloga ipak mijenja mjesto boravka, izuzetnu pomoć pružit će mu kalkulator plaća, bolje rečeno životnih troškova, na adresi: http://www.homefair.com/homefair/cmr/salcalc.html. On pomaže pri procjeni kolika vam moraju biti primanja u gradu B, ukoliko ste u gradu A imali indeks 100, a da zadržite isti standard. Sve je to još ponderirano i tzv. hardship (otežavajućim) faktorima koji mogu povećati, ali i smanjiti potrebna primanja. Evo male usporedbe: ukoliko vam je plaća u Zagrebu 100 relativnih jedinica, u Londonu biste trebali imati 124 (117), Parizu 167 (157), Beču 136 (128), Lisabonu 126 (118), ali u Budimpešti 62 (58), Pragu 90 (84), Moskvi 52 (55) i Sofiji 39 (42). Vidimo da prema ovome izračunu Zagreb skupoćom postaje pravi zapadnoeuropski grad. Nažalost, niti otežavajući faktori (na što ukazuju ponderirane brojke u zagradama) gotovo u pravilu Zagrebu ne idu u prilog. Naravno, kalkulator radi i za neeuropske gradove. Interesantno zar ne?

EFTA
European Free Trade Association (EFTA) http://www.efta.int/default2.html je prvotno bila trgovinsko udruženje sedam europskih nacija (Austrija, Norveška, Švedska, Švicarska, Finska, Island i Liechtenstein). Bila je to druga po veličini ekonomska asocijacija u zapadnoj Europi, nastala još 1960. godine sa sjedištem u Ženevi. Kako su Austrija, Finska i Švedska pristupile Europskoj uniji, EFTU danas čine preostale četiri članice. EFTA i EU su 1992. godine potpisale ugovor o ukidanju svih preostalih barijera koje onemogućavaju već spomenute četiri slobode, odnosno slobodan protok robe, kapitala, usluga i ljudi. Taj je ugovor osnažen godine 1994. (tzv. European Economic Area (EEA) Agreement) te je EFTA postala dijelom jedinstvenog tržišta Europske unije. Stoga je EFTA danas zapravo predvorje EU. Nažalost, Hrvatska već godinama ima blokiran pristup EFTI. Za više informacija o EFTI, na adresi: http://www.efta.int/structure/Search/FullSearch.cfm nalazi se odličan Search Engine kojim se mogu potražiti relevantni dokumenti. Nažalost, ključna riječ Croatia, nije vratila niti jedan dokument :((.

OECD
Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (The Organisation for Economic Co-operation and Development), http://www.oecd.org/ sa središtem u Parizu vuče podrijetlo iz Organizacije za europsku gospodarsku suradnju (Organisation for European Economic Co-operation - OEEC) koja je osnovana s ciljem administriranja američke pomoći europskim državama poslije II. svjetskog rata u okviru Maršalovog plana. Danas je ta organizacija nadrasla europske okvire, te pomaže vladama industrijskih demokracija osmisliti najprimjereniju gospodarsku i socijalnu politiku, poglaviti kroz trgovinu i investicije. Vlade na taj način uče iz iskustava drugih, prije nego poduzmu bilo administrativne ili legislativne akcije. Na ovom se poslužitelju može naći obilje vrijednih dokumenata koji pokrivaju teme od pranja novca pa do strategije otvaranja novih radnih mjesta. Postoji i Search Engine kojim se ti dokumenti mogu potražiti po ključnim riječima. Sličnu ulogu kao i OECD, dakle podsticanja gospodarske suradnje ali kroz Ujedinjene narode ima The Economic Commission for Europe (UN/ECE) čije su Web stranice na: http://www.unece.org/Welcome.html.

Vijeće Europe (Council of Europe)
Vijeće Europe jest međunarodna organizacija 39 europskih demokratskih zemalja, uključujući i Hrvatsku, sa sjedištem u francuskom gradu Strasbourgu. Adresa Web stranica jest: http://neon.coe.fr/eng/present/index.html. Uloga vijeća Europe jest promicanje demokracije, ljudskih prava i zakona u zemljama članicama. Promicanje i obrana tih fundamentalnih vrednota naime nije više samo interna stvar pojedinih vlada, već je postala zajednička odgovornost svih zainteresiranih zemalja. Vijeće Europe ne smije se brkati s Vijećem europske unije (The Council of the European Union ili samo European Council) poznatijim kao "Council of Ministers", čije su Web stranice na: http://ue.eu.int/angl/summ2.html. Katkada se to tijelo naziva i "European Summit" http://europa.eu.int/inst/en/cl.htm#european.

Organizacija za Europsku sigurnost i suradnju
Organization for Security and Co-operation in Europe (OSCE) http://www.osceprag.cz/ (hrvatska kratica: OESS) osnovana je sedamdesetih godina pod imenom Konferencija o europskoj sigurnosti i suradnji (CSCE odnosno hrvatski: KESS) s ciljem da bude multilateralni forum za dijalog i pregovore između tadašnjeg Istoka i Zapada. Helsinškim aktom, potpisanim godine 1975. dogovoreni su osnovni principi koje trebaju zadovoljiti države članice. KESS je djelovao kao serija sastanaka i konferencija. No, nakon povijesnih promjena devedesetih godina, uspostavljeni su novi mehanizmi djelovanja, primjereniji post-hladnoratovskoj Europi. Na samitu u Budimpešti 1994. godine KESS prestaje biti konferencijom, te postaje organizacijom, mijenjajući ime u OESS, dobijajući time novi politički zamah. Danas, OESS ima vodeću ulogu u uspostavljanju sigurnosti kroz suradnju u Europi, i to uz pomoć mnogih međunarodnih i regionalnih organizacija, ali njegujući i veze s brojnim nevladinim organizacijama (NGO). Hrvatska je redovna članica, iako je i tu bilo problema pri primitku.

NATO I WEU
Neposredno nakon II. svjetskog rata iz kojeg je Europa izašla izmučena i podijeljena, postala je i poprište hladnoratovske borbe između komunističkog svijeta predvođenog Sovjetskim savezom i ne-komunističkog, slobodnog svijeta na čelu sa Sjedinjenim američkim državama. Godine 1949. SAD i Kanada, kojima su se pridružile vodeće zapadnoeuropske države, formirale su vojni obrambeni savez imena North Atlantic Treaty Organization (NATO) osnosno Organizaciju Sjevernoatlantskog ugovora. Podrobnije informacije mogu se naći na http://www.nato.int/. Sjedište te vojnopolitičke organizacije prvotno je bilo u Parizu, a od 1967. godine nalazi se u Bruxellesu. Član 5. ugovora, kao najvažniji, predviđa pružanje uzajamne vojne pomoći svih članica NATO u slučaju napada na jednu od njih, pa tu akciju pakt tretira kao kolektivnu samoobranu. Kao protutežu, Sovjetski savez je s većinom tadašnjih istočnoeuropskih zemalja, koje je čvrsto držao pod svojom dominacijom, osnovao Varšavski pakt. Danas NATO trenutno ima 16 zemalja članica. No, padom komunizma, nestao je i Varšavski pakt, te se desilo nezamislivo: NATO-u će pristupiti Poljska, Mađarska i Češka, tri nove članice koje su zadovoljile stroge vojnopolitičke i demokratske kriterije. Ipak, sudeći prema riječima jednog generala u briselskom NATO stožeru, koji je stanje poljske, češke, odnosno mađarske vojske opisao kao "zbrku, goru zbrku i totalnu zbrku", ta je odluka više politička. Neka vrst predvorja NATO-a jest Partnerstvo za mir (PFP). Više informacija može se naći na http://www.nato.int/pfp/pfp.htm, te na http://usis.kappa.ro/USIS/partnership-for-peace.html gdje se nalazi i Search Engine za pretraživanje dokumenata u svezi PFP. Interesantno jest da je najveću krizu NATO doživio ne u hladnoratovskom razdoblju, već za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji i to zbog suprotstavljenih interesa pojedinih zapadnoeuropskih država. Intervenirati ili ne intervenirati, bilo je pitanje. Te je dileme dobrim dijelom razriješila Hrvatska, potukavši agresora, :)). No, zato još uvijek čeka na partnertsvo za mir, iako je članica partnerstva za mir još od 1994. godine čak i Albanija, koja trenutno jedva da funkcionira kao organizirana država. Na svom poslužitelju, NATO pruža gostoprimstvo i Web stranicama WEU (Western European Union), tj. obrambenim snagama europskih članica NATO-a http://www.nato.int/related/weu/weuhome.htm, dok se dodatne informacije o WEU mogu naći i na http://www.nato.int/related/a-weu/homepage.htm.

Europolitika
Političke stranke jesu uvjet moderne demokracije kao nositeljice političkog života i stoga nije čudno da su gotovo sve veće europske stranke predstavljene na Interentu. Jedan od najopširnijih globalnih popisa političkih WWW stranica, posloženih po pojedinim zemljama, može se naći na adresi http://www.agora.stm.it/politic/. Tu se dakle uz linkove na pojedine stranke mogu naći i linkovi na vlade, ambasade, medije, razne nevladine organizacije itd. Iz ogromne ponude umrežene politike, svaki tjedan na tom se poslužitelju izabire "Political Site of the Weeek", a jedan od prvih slavodobitnika :), bila je i Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP) http://www.sdp.tel.hr/sdp, prva hrvatska stranka na Mreži. Možda je upravo otvorenost te stranke prema Europi i svijetu bila jedan od čimbenika što se podičila laskavom titulom: naime, na glavnoj Web stranici SDP-a, nalazi se i odjeljak Eurolinks s linkovima na mnoge od institucija koje su spomenute u ovom tekstu. Glede mrežne politike, svakako treba posjetiti i vrlo nagrađivani poslužitelj http://www.club.innet.be/~year1073/lang/indexeng.html. Na adresi: http://www.cunliffe.demon.co.uk/Politics/ mogu se naći politički resursi Europske unije, odnosno WWW adrese stranaka, najutjecajnijih medija, vladinih organizacija, te interesnih grupa; svrstano po pojedinim državama članicama EU. Svakako valja spomenuti i izvrsni poslužitelj na kojem se mogu naći zaista svježe informacije o predsjedničkim i parlamentarnim izborima, te strukturi parlamenata širom svijeta, dakle uključivo i Europsku uniju. Adresa jest: http://www.universal.nl/users/derksen/election/home.htm. Najpotpuniju pak informaciju o registriranim političkim strankama u Hrvatskoj naći ćete na poslužitelju Hrvatske informacijasko-dokumentacijske referalne agencije (HIDRA) http://kuna.hidra.hr/ (link mediji i političke stranke). Posebice je zgodan odjeljak o kronologiji osnivanja političkih stranaka u Republici Hrvatskoj: jeste li znali da su se i 1997. godine, kada su u izborima neke stranke naprosto pometene s hrvatske političke scene, ipak do sada osnovale 4 nove političke stranke, a najavljeno je osnivanje i još nekih!?

Valja napomenuti i ...
da je u Europi (Ženeva, Beč) sjedište i brojnih agencija Ujedinjenih naroda. Službeni Web Site Locator za UN i njene organizacije nalazi se na http://www.unsystem.org/. Virtualni turist će pak na adresi http://www.vtourist.com/webmap/europe.htm naći informacije o europskim zemljama. Nizozemci su se prihvatili posla i pokušali načiniti višejezične WWW stranice, http://www.ecrider.nl/ecrider/data/nl/nlindex_us.htm, s mogućnošću pretraživanja nizozemskih, francuskih, njemačkih i talijanskih mrežnih resursa. Ipak, mnogo je toga u ovomo napisu ostalo nepokriveno. Mreža, pa čak i njen europski dio, doslovce je neizmjeran. Prepoznajući potencijale Interneta predsjednik SAD Bill Clinton predložio je da bi na svjetskoj računalnoj mreži trebala nastati zona slobodne trgovine unutar Svjetske trgovinske organizacije http://www.wto.org/. Budući se radi o tržištu od više stotina milijardi DEM do 2000. godine, tu su ideju podržali tek neki EU ministri (Njemačka), dok su se ostali pobojali da bi takva trgovina bila nerazmjerno u korist SAD. Izvjesno je ipak da Europa, nakon gotovo 2000 godina, kada je bila objedinjena pod Rimljanima, te imala jedinstvenu upravu, obranu, zakonodavstvo i monetarni sustav, ponovo otkriva sebe...

Croatian Line

Last Update: 19 September 1997.

[http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text