Zemlja nije besplatna

This is the HTML version on my article published in Hrvatki Obzor, 1998;144:40-41


Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr


Prema Robertu Constanzi, znanstveniku Instituta za ekologijsku ekonomiju Sveučilišta u Marylandu, cijena Zemlje iznosi 33 bilijuna (33 tisuće milijardi) američkih dolara. Preciznije, ta fantastična brojka (dvaput veća od globalnog bruto proizvoda koji iznosi "tek" 18 bilijuna dolara) procjena je prosječnog godišnjeg "prirodnog kapitala" i uporabe zemaljskog ekosustava, pojašnjavaju Constanza i koautori u radu publiciranom u časopisu Nature, jednom od najprestižnijih svjetskih multidisciplinarnih znanstvenih časopisa. Taj je rad kruna još jednog u nizu istraživanja kojima se pokušava procijeniti tržišna vrijednost svega onoga što Priroda daje "besplatno" npr. čistoga zraka, pitke vode, drva, prirodne asimilacije otpada, prirodnog oprašivanja, proizvodnje hrane, stvaranja plodnog tla, genetskog materijala itd. Grupa od trinaest znanstvenika je objedinila više od stotinu različitih studija i radova, s ciljem da ukaže, posebice političarima, da zanemarivanje tržne cijene "besplatnih prirodnih usluga" može ugroziti održivost ljudskog roda u biosferi.

Adriatic


Cijena zraka je upravo porasla

Mnoge stvari koje nam Priroda pruža ljudi olako prihvaćaju, kao razumljive same po sebi. No, gotovo sve takve prirodne "usluge" na cijelom planetu bivaju ubrzano degradirane. Ukoliko čovječanstvo želi učinkovitije rješavati probleme zaštite okoliša, i ekolozi i ekonomisti se slažu da je potrebno prvo procijeniti vrijednost onoga što nam Priroda pruža. Baš tu i leži poteškoća, budući mnoge prirodne usluge leže izvan tržišnih kategorija, odnosno nema znaka jednakosti između cijene i vrijednosti. Primjerice, dijamanti imaju vrlo veliku cijenu, mnogo mnogo višu od cijene vode. No, vrijednost pitke vode je neprocjenjiva, bez vode život ne može opstati. Za ekologe, cijene su samo nedovoljno precizni pokazatelji prirodnih vrijednosti, koje tek površno ukazuju na posljedice eksponencijalnog rasta čovječanstva. Ipak, i to je bolje nego ništa. Za ekonomiste, glavni je izazov kako procijeniti netržišne vrijednosti ekosustava, te predvidjeti buduće trendove. Naime, to je poput revizije nečijih loše vođenih poslovnih knjiga, u kojima većina podataka čak i nedostaje. Tehnika kojom se većina istraživača služi jest tzv. princip "voljnosti plaćanja" (willingles to pay). Npr. neko drvo ima cijenu 50$, ali budući pridonosi netržišnoj, estetskoj vrijednosti šume, njegova je vrijednost uvećana za sumu koju su oni koji uživaju u tom kulturološkom benefitu spremni platiti (npr. kroz. cijenu ulaznice nacionalnog parka i sl.). Prosječna brojka prirodnog kapitala od 33 bilijuna dolara (procjene kreću od 16 do 54 bilijuna) vjerojatno je prekonzervativna budući da studija nije obuhvatila neke ekosustave kao pustinje i tundre. Nije također uzeta u obzir ni vrijednost parkova u urbanim sredinama. Zaista, kolika je vrijednost hrvatskih tradicijskih vrtova, vandalski razorenog arboretuma Trsteno, Lenucijeve potkove kao jedinstvenog urbanističkog poteza zagrebačkih zelenih parkova itd.? Constanza predviđa da će se vrijednost prirodnog kapitala i prirodnih ekosustava povećavati, budući će biti žrtve sve većeg zagađivanja. Nije li cijena čistog zraka krajem XX. stoljeća izuzetno porasla?

Kolika je cijena kitova?

Iako ekologija i ekonomija dijele isti prefiks eko (prema grčkoj riječi oikos - kuća) dugo godina su bile potpuno nepovezane. Ključni je trenutak možda nastupio još godine 1973. kada je C.W. Clark pokazao da je s gospodarskog aspekta naprofitabilnija strategija gospodarenja kitovima sve kitove uloviti, iskoristiti i novac uložiti u banku. Naime, taj će se novac oplođivati brže no što bi se izvlačio profit prirodnom reprodukcijom kitova. Prema Clarkovom modelu, princip maksimalnog rasta profita prvo vodi do istrebljenja priobalnih vrsta. Kitolovci se zatim okreću vrstama za čiji je lov potrebna naprednija tehnologija. Nažalost, tako se nekako i dogodilo, te su mnoge vrste kitova istrijebljenje ili pred istrebljivanjem. Općenito, na održiv način bi se moglo gospodariti samo onim vrstama kitova (što se naravno može generalizirati i na ostale životinjske ali i biljne vrste) čija je reprodukcija brža od rasta glavnice novca u bankama. Međutim, ako se kitovi ne gledaju samo kao brdo mesa i ulja, kako procijeniti te ostale vrijednosti? Kulturološka, ekologijska i estetska vrijednost kitova teško je procjenjiva. Kitovi spadaju među najinteligentnija bića na Zemlji, izgleda da čak imaju i svoj način sporazumijevanja. Proučavajući kitove ljudi mogu štošta naučiti o sebi. Utješno je što potomci negdašnjih kitolovaca danas na svojim luksuznim brodovima vode turiste oboružane video kamerama umjesto harpunima, a ipak imaju neusporedivo bolji standard od svojih očeva i djedova.

Neučinkoviti Protokol iz Kyota

Tropske prašume su prirodni regulator količine stakleničkih plinova u atmosferi. Zbog porasta atmosferske koncentracije tih plinova, prema predviđanjima znastvenika, u slijedećih 50-100 godina globalna temperatura će se povisiti za oko 2 °C. Drveće u tropskim prašumama također sporo raste. Hoće li ekonomisti i njih osuditi na propast? Upravo je Constanzina studija potaknula takva pitanja, te inicirala brojne rasprave. Uvažena je i na nedavno održanom summitu u Kyotu na kojem su razmatrani klimatski i gospodarski troškovi povezani s ublažavanjem negativnog utjecaja tehnološkog razvoja na okoliš. Nakon jedanaestodnevnog pregovaranja političari su se usaglasili da nešto treba učiniti. Usvojen Protokol iz Kyota koji predviđa da se do godine 2012. emisija stakleničkih plinova smanji. Iako planirano smanjivanje iznosi tek oko 5% u odnosu na 1990., američki je Kongres već vrlo burno reagirao, smatrajući da će i to smanjivanje ugroziti američko gospodarski rast. Protokolom čak nije određen niti način kako će se to smanjenje postići, te se čak niti ne odnosi na neke države u razvoju (primjerice Kinu, Indiju, Meksiko i Brazil) inače vrlo velike zagađivače. Nažalost, očito je da je učinkovitost tog dokumenta, koji je trebao pružiti novu nadu da je moguće izbjeći klimatsku kataklizmu izazvanu onečišćenjem, dvojbena.



Croatian Line

Last Update: 9 Jan 1998.

[ http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text