Dinosauri i zmajevi

This is the HTML version on my article published in NeT, 1998;26

Also available at: http://net.hr/arhiva/clanak.asp?ID=A103059


Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr


Prije nekoliko godina, u sam osvit Weba, kada je ukupno bilo jedva stotinjak različitih WWW poslužitelja, tada najpopularnijim prebirnikom Mosaic ili njegovim konkurentom Cello, pa i tek izašlim Netscapeom, moglo se otsurfati na čak nekoliko poslužitelja posvećenih dinosaurima. Koju godinu kasnije (1995) budući da osim kataloga Yahoo još nije bilo suvremenih tražilica tipa AltaViste, časopis PC Computing ( http://www.zdnet.com/pccomp/ ) poduzeo je hvale vrijedan pothvat i pokušao načiniti mapu Interneta. Papirnata je mapa više sličila planu neke podzemne željeznice no informacijskoj supermagistrali. Veze između različitih područja bile su označene različitim bojama, a katalogizacija je bila vrlo jednostavna: gospodarstvo i financije, znanost i školstvo, turizam i zabava, vlade i politika, itd. Treba li spominjati da su dinosauri dobili istaknuto mjesto, a posebice je pohvaljen The Field Museum of Natural History iz Chicaga ( http://www.fmnh.org./) koji je i dan danas jedan od ponajboljih poslužitelja glede dinosaura. Nedavno se pak Internetom razlegao jezovit urlik dinosaura izumrlog prije čak 75 milijuna godina ( http://www.sciam.com/sounds/dino.au) . Dinosauri u suvremenoj kulturi zauzimaju začudno veliku pažnju. Ti izumrli divovi kao da još žive usađeni duboko u našim psihama, izvlačeći iz podsvijesti atavističke slike strašnih mora koje su kulturološki usađene u mitove o čudovištima, zmajevima i divovima. Možda je i to djelomičan odgovor na izuzetan uspjeh Spielbergovog Jurskog parka ( http://uslink.net/~warrior/graphics.htm l). Jesu li dinosauri zaista samo davno izumrli, zastarjeli relikti primitivne, eksperimentalne faze u razvoju života? Fantastičnim razvojem računalstva u posljednjih nekoliko godina dobiveno je izuzetno mnogo novih znanstvenih spoznaja o tim izumrlim životinjama. Naravno, sve su se te informacije, gotovo istovremeno s publiciranjem u znanstvenim časopisima, našle i na Internetu.


Strašni gušteri
Dinosauri su bili neobično raznovrsne životinje koje je evolucija razgranala u mnogo vrsta i oblika, što se odražava i na predodžbe o njima. Neke dinosaure poistovjećuju s dugovratim divovskim sauropodima dugih nerazumljivih latinskih imena. Druge pak dinosauri odmah podsjećaju na najstrašnijeg mesojeda koji je ikada živio, Tyrannosaurusa rexa. Sama riječ dinosaur (grčki: strašni gušter) odnosno znanstvenije dinosauria opisuje grupu životinja različitih veličina i svojstava koje su živjele u mezozojskoj eri, od kasnog trijasa (prije 225 milijuna godina) do krede, u kojoj su prije oko 65 milijuna godina prevlast preuzeli sisavci. Ovi su se pak razvili iz malenih sisavaca što su živjeli zajedno s dinosaurima. Vjerovali ili ne, svi dinosauri nisu izumrli, barem formalno žive i danas. Naime, na osnovu kostura, većina znanstvenika koji se bave dinosaurima, smatraju da su ptice dinosauri (
http://www.sciam.com/explorations/062397dino/powell.html ). Dinosauri se prema građi zdjelice dijele u dvije vrlo različite grupe: Saurischia koji su imali zdjelicu nalik na današnje guštere i Ornithischia sa zdjelicom nalik na današnje ptice. Prvoj grupi pripadaju brzi grabežljivci koji su se većinom kretali uspravno na stražnjim nogama (npr. Tyranosaurus i Velociraptor) te neki golemi biljojedi (Apatosaurus), dok drugoj grupi pripadaju izraziti biljojedi poput Stegosaura ili Iguanodona. Leteći reptili (Pterasauri) i neki reptili koji su naučili plivati (npr. riboliki Plesiosauri i Ihthiosauri) nisu bili dinosauri, iako su poput njih izumrli nekako u slično vrijeme. No, neki reptili koji su bili suvremenici dinosaura, poput krokodila i nihovih rođaka, preživjeli su do danas.


T-rex


Istarski dinosauri
Jedan od ponajboljih i najzanimljivijih poslužitelja s paleontološkim vijestima, uključujući i one o dinosaurima jest
http://www.extinctions.com/fossilnews/fossilnews.htm (svakako posjetiti). Dok pisani i elektronski mediji širom svijeta vijesti o sporadično pronađenim kostima dinosaura objavljuju često kao najveću novinarsku senzaciju, otkriće istarskih dinosaura prošlo je i kod nas relativno nezamijećeno. Porto Colone, nedaleko Bala, možda je jedno od najvećih otkrivenih staništa dinosaura u Europi, te krije tajnu o životu ovih životinja prije 130 milijuna godina. Kosti dinosaura pronađene su godine 1992. na mjestu koje je Baljanima "izlaz na more". Znanstvenici govore o mogućnosti da je ondje neka velika prirodna katastrofa masovno uništila dinosaure, te je najvjerojatnije riječ o velikom "groblju". Veliki pomor i prirodna katastrofa do današnjeg su dana sačuvali dobro fosilizirane ostatke, a pretpostavlja se čak da neke kosti mogu pripadati do sada nepoznatim vrstama dinosaura ( http://www.foi.hr/~emjanko/hrv/dinosaur.htm ). Osim nalazišta na Porto Coloneu u Istri su na desecima mjesta otkriveni i drugi tragovi dinosaura, najčešće fosilizirani tragovi. Mnoga paleontološka otkrića osnova su i za turističku ponudu. Nažalost, istarski se dinosauri nedovoljno koriste u turističkoj promidžbi ne samo Istre već i cijele Hrvatske u kojoj bi takve dragocjenosti trebale naći više mjesta. Primjerice, u SAD i Kanadi, jednotjedno kampiranje u kojem turisti paleontolozima pomažu iskapati dinosaure, košta 400 US$, a predbilježbe se primaju mjesecima unaprijed. I svi sretni: turisti dobivaju tjelovježbu pod užarenim suncem, a znanstvenici, zajedno s nekvalificiranom radnom snagom, dobivaju novac za svoje projekte. Obavijesti i formulari mogu se naravno naći on-line: http://tyrrell.magtech.ab.ca/home.html. Kanada je zaista vrlo dobro iskoristila činjenicu da se Dinosaur Provincial Park nalazi na popisu svjetske baštine ( http://www.unesco.org/whc/heritage.htm ) organizacije UNESCO. UNESCO (United Nations Education, Scientific and Cultural Organization) specijalizirana je organizacija Ujedinjenih naroda osnovana još godine 1945. s ciljem da putem odgoja, znanosti i kulture unapređuje suradnju među narodima na temelju pune ravnopravnosti. Tko zna, možda jednom na taj popis upe i istarsko nalazište dinosaura. Mora se ipak priznati da je HPT već godine 1994. puštajući u opticaj pravu filatelističku poslasticu na temu dinosaura dostojno obilježila ovo značajno otkriće ( http://www.math.hr/stamps/1994/dino.html ). Time je eto HPT dao svoj izuzetni prilog kolekcionarima širom svijeta koji su svoj filatelistički hobi suzili na marke posvećene isključivo dinosaurima ( http://www.stampcenter.com/dino.html ).


Zmajevi
Jeste li se ikada zapitali odakle potječu zmajevi? Prema predaji i prema mitovima, zmajevi imaju tijelo zmije ili krokodila, pandže lava, tijelo pokriveno ljuskama, glas im je poput grmljavine. Javljaju se kao utjelovljenja bivših i budućih progonitelja. Sa zmajevima se obračunavaju junaci poput Marduka, Perzeja, Herakla, Apolona, sv. Jurja i drugih. Krasna početna adresa za istraživanje zmajeva i ostalih mitskih životinja koje odnedavna eto nastavaju i cyberspace, jest
http://pibweb.it.nwu.edu/pib/legendan.htm. Na Usenetu postoji i grupa alt.fan.dragons, do koje se može doći preko Deja News ( http://www.dejanews.com ). Ipak, jesu li zmajevi zaista samo plod mitova? Najstariji zmajevi potječu iz Kine i vjerovali ili ne, povezani su s dinosaurima! Još prije nekoliko tisućljeća tamošnji su seljaci na mnogim mjestima, a posebice u Mongoliji (pustinja Gobi), pronalazili ogromne kosti. Nisu mogli niti zamisliti kakva bi to životinja bila. Kosti su nazvali "leong", što je na mandarinskom kineskom ime za zmaja. Ono što seljaci nisu znali, jest da te kosti potječu od dinosaura. Stari su Kinezi vjerovali da zmajevi imaju ogromnu moć, te da upravljaju vjetrom i kišom. Zmajevi su vječiti motiv kineske umjetnosti, kao ostatak vremena kada su bili personifikacija carske moći, iako se zmajevi susreću i kod Korejanaca i Japanaca. Dok kineski zmajevi imaju pet prstiju, korejski imaju četiri a japanski samo tri. Slijedeći put kada negdje vidite crtež ili figuricu zmaja, obratite pažnju na broj prstiju, tako ćete moći odrediti njegovo podrijetlo. Po legendi razlog zašto zmajevi nikada nisu došli do Europe (osim možda rijetkih primjeraka koje su "sredili" Herkul, sv. Juraj i društvo) jest da su putujući izgubili prste i naprosto više nisu mogli hodati. U orijentalnoj mitologiji zmajevi su često dobra i nježna bića. I to je možda utemeljeno u začudnoj činjenici da su mnoge vrste dinosaura (npr. Maiasauri) bili brižni roditelji.


Fosilizirana jaja
životinje jaja legu već stotinama milijuna godina, no pitanje "što je starije, kokoš ili jaje?", postavljeno tek prije koju tisuću godina, ispravnije bi trebalo glasiti "što je starije, dinosaur ili jaje?" (
http://www.ucmp.berkeley.edu/vertebrates/tetrapods/amniota.html ). Fosilizirana jaja dinosaura predmet su istraživanja mnogih paleontologa. Uz sreću, potrebno je i vrlo veliko iskustvo kako bi se u prirodi prepoznalo fosilizirano dinosaurovo jaje . Za ljubitelje dinosaure, ali i sve ostale namjernike, časopis National Geographic je na Internetu postavio pravu poslasticu. Na adresi http://www.nationalgeographic.com/features/96/dinoeggs.html je članak posvećen proučavanju jaja dinosaura. Na sjajan su način obrađene i prezentirane informacije dobivene radom mnogih znanstvenika, od strpljivih terenskih istraživanja paleontologa, preko kompjuterizirane tomografije, sve do animiranih gifova koji prikazuju faze razvoja embrija unutar jajeta. Nesretni su se dinosaurčići eto napokon izlegli, makar na Internetu, milijunima godina nakon smrti. Najčešći su nalazi fosiliziranih jaja u okamenjenim gnijezdima. Gnijezda se pak obično nalaze u većim skupinama, što sugerira da su neke vrste dinosaura živjele u kolonijama. Ostaci biljaka i općenito hrane unutar samih gnijezda ukazuju da su se odrasli, poput današnjih ptica, brinuli o svome potomstvu, te ga svim sredstvima, uključujući vjerojatno i riku, branili od neprijatelja.


Digitalni paleontolozi
Dakle, ukoliko vaš prebirnik podržava RealAudio (
http://www.realaudio.com ), a otsurfali ste do već spomenute adrese http://www.sciam.com/sounds/dino.au , mogli ste čuti tajanstveno i jezovito, ali pomalo tužno glasanje dinosaura. Taj zvuk nije remek djelo nekog audio-inženjera koji je za potrebe holivudskih filmaša osmislio riku davno izumrlih divova. Naprotiv, kruna je to napora grupe znanstvenika koji su koristeći ogromne mogućnosti računalne tehnike, načinili simulaciju kako je možda zvučala rika kljunastog hadrosaura znanstvenoga naziva Parasaurolophus. Bili su to biljojedi s karakterističnom krijestom na glavi, koji su živjeli prije 100-65 milijuna godina u geološkom dobu krede. Ovu je simulaciju omogućila izuzetno očuvana fosilizirana lubanja Parasaurolophusa dugačka oko 140 cm, otkrivena u Novom Meksiku sredinom 1995. godine, nekako u vrijeme kada je izašao prvi broj NeT-a. Prvi je korak bio načiniti niz skaniranja fosilizirane lubanje tehnikom kompjuterizirane tomografije (CT). Na snažnim računalima znanstvenici su zatim simulirali zvukove koje bi proizvele šupljine i kompleksni sustav prolaza unutar lubanje i krijeste, ako bi se kroz njih, kao kroz kakav puhački glazbeni instrument, propuštao zrak. Ta je simulacija ( http://www.sandia.gov/media/factscom.htm ) načinjena u laboratorijima Sandia ( http://www.sandia.gov ), jednom od najvećih američkih centara za razvoj ne-nuklearnih komponenti nuklearnog oružja. I ne samo, to. Identificirajući da je tip kosti iz krijeste karakterističan isključivo za tip kosti u nazalnom prolazu današnjih toplokrvnih životinja, računalnom je vizualizacijom zapravo dokazano ono o čemu su mnogi paleontolozi samo nagapali: neki su dinosauri bili toplokrvne životinje! Nadalje, iz mnogobrojnih fosiliziranih tragova dinosaura ( http://denr1.igis.uiuc.edu:80/isgsroot/dinos/dinotracks.html ) se uz pomoć računalnih simulacija može zaključivati o njihovom lokomotornom sustavu i brzini kojom su se kretali http://www.ucmp.berkeley.edu/diapsids/locomotion.html . Tehnikom znanstvene (bolje rečeno računalne) vizualizacije ogromna količina numeričkih podataka dobiva oblik, te se otkrivaju detalji koji se ne bi mogli otkriti samom fizikalnom analizom. Tom se metodom uz pomoć računala omogućava aktiviranje najmoćnijeg aparata za procesiranje podataka u ljudskom mozgu: vizualnog sustava. Vizualizacija je još uvijek jedan od najučinkovitijih metoda prijenosa ogromne količine informacija u najkraćem vremenu. Uporaba slika za prezentiranje podataka nije ništa novo, brojčani su podaci mnogo pregledniji na grafikonima, bilo da se radi o ekonomskim pokazateljima, nekim prirodoznanstvenim podacima ili eto mjerama lubanje dinosaura. Uostalom, čim su se elementi grafike pojavili na Webu, gopher servisi su naglo počeli nestajati. No odmah se pojavila nova opasnost od surfanja Internetom. U siječnju 1998. Clintonova je administracija objavila da je nedostatak programera u USA problem nacionalnog prioriteta, koji bi američko gospodarstvo moglo koštati fantastičnih $865 milijardi dolara godišnje. Američka je vlada dakle ljuta na hakere koji zbog neprestanog surfanja Internetom dobijaju tzv. "monitor tan", umjesto da se bave "source code" programiranjem ( http://www.news.com/Perspectives/Column/0%2C176%2C61%2C00.html?nd ). Ukratko, u budućnosti možda neće biti programera koji bi mogli osmišljavati simulacije poput ovih u Sandia laboratorijima...


Teorije o nestanku
Računalni stručnjaci iz Sandije su načinili i simulaciju što bi se desilo kada bi maleni komet pao u Atlantski ocean. Došli su do zaključka da bi Florida podijelila sudbinu koja je u legendi zadesila Atlantidu. Komet promjera jedan kilometar, mase milijardu tona, koji bi putovao brzinom 65 kms-1, kad bi udario pod kutom 45° u Atlantski ocean doveo bi do trenutnog isparavanja 100 milijardi tona vode. Ta bi para stigavši u stratosferu dovela do stvaranja kristalića leda koji bi blokirali sunčevu svjetlost. Od središta sudara radijalno bi se širio val visine 100 metara... I ta simulacija pomaže objasniti iznenadni nestanak dinosaura. Naime jedna od teorija jest da je sudar Zemlje s nekim asteroidom (ili meteorom) prije oko 65 milijuna godina doveo do katastrofe, inicirajući niz klimatskih promjena koje su pak dovele do izumiranja mnogih vrsta života, uključujući i dinosaure. Pače, izgleda da su nedavno pronađeni i ostaci tog asteroida, pogledajte na
http://www.cjonline.com/stories/021797/asteroid.html. Ostale teorije o nestanku dinosaura elaborirane su na adresi: http://www.ucmp.berkeley.edu/diapsids/extinction.html. Da katastofičari ne bi bili zakinuti, pobrinuli su se i fizičari, koji su za periodičko izumiranje života na Zemlji optužili neutrine. Neutrini su one neuhvatljive subatomske čestice koje nemaju električni naboj, imaju malu ili čak nikakvu masu, kreću se brzinom svjetlosti, a s materijom jedva interagiraju. Prema fizičaru J.I. Collaru, koji se upustio u dozimetriju neutrina, neutrini, nastali eksplozijom supernova, u interakciji sa živom materijom uzrokuju ogroman broj smrtonosnih tumora (čak 12 po kilogramu mase), više pogledajte na http://mimi.imi.hr/~franic/neut.html.


Dino-znanstvene trivijalnosti
CNN je nedavno prenio vijest da je radiološki tehničar iz Utaha u kućnoj radinosti načinio (i patentirao) napravu koju je nazvao fossil-finder pomoću koje se otkrivaju fosili (
http://www.rso.utah.edu/ray.htm ). Iako su paleontolozi bili vrlo skeptični, pomoću te naprave su već otkriveni neki fosili. Ideja je dosta logična: u procesu fosilizacije određeni u vodi otopljeni prirodni radioaktivni elementi (ovisno o geološkom sloju) izmjenjuju se s mineralima u kostima, te su kosti mnogih fosila - radioaktivne. Fossil-finder je u stvari modificirani Geiger-Müllerov brojač. I dok kosti dinosaura znanstvenicima daju pravo bogatstvo podataka o veličini i izgledu tih životinja, o boji njihove kože moglo se samo nagađati. „ak su si i umjetnici vrlo rijetko dopuštali slobodu prikazivati dinosaure u drugim bojama osim smeđih ili sivih, valjda po analogiji s većinom današnjih reptila. Jedan australski biofizičar nedavno je u fosilima izumrle ribe otkrio stanice pigmenta ( http://www.exn.net/news/0.cfm?ThisStory=19970828-03 ). Slijedeći je korak pokušati otkriti slične stanice u drugim fosilima, ukljućujući i fosile dinosaura. Tko zna koje li je samo boje bio prvi dinosaur astronaut. Da dobro ste pročitali. Coelophysis (točnije njegova fosilizirana lubanja stara 214 milijuna godina) jedan od najstarijih sjevernoameričkih dinosaura, dugačak oko 2 metra, svemirskim je brodom Atlantis u siječnju 1998. pošao na svemirski izlet ( http://www.abcnews.com/sections/scitech/dinospace0112/index.html ). Ne radi se ni o kakvom eksperimentu, već samo o želji direktora Carnegie Museum of Natural History (inače umirovljenog astronauta) da kaže kako je dinosaur iz njegova muzeja eto bio u svemiru, kao i njegov gazda.


Dinosaurica Sue
Vjerojatno svatko zna da su tiranosauri bili vjerojatno najveći ikada živući mesojedi. Najsačuvaniji pronapeni kostur nekog Tyrannosaurusa rexa pripadao je ženki zvanoj Sue. Sudeći po tom kosturu prepunom ožiljaka, koji ukazuju na brojne po život opasne povrede zadobivene prije 65 milijuna godina, Sue je imala izuzetno težak život. U rebrima je pak kao svjedočanstvo pradavne borbe pronađen komadić zuba nekog drugog T-rexa, možda upravo onog koji je izmrcvario Sue zajedno s njenim mladunčetom i mužjakom. Naime, zajedno s njenim kosturom, pronađene su i kosti jednog odraslog i jednog mladog T-rexa. Nesretna je obitelj izginula na obali plitkog oceana, koji se u periodu krede protezao od današnje Minnesote do Meksičkog zaljeva. Niti poslije toliko milijuna godina kosti zlosretne dinosaurice nisu našle mir. Pače, uhapsio ju je FBI, a u akciji je, primjereno njenoj veličini sudjelovalo čak trideset agenata (
http://mimi.imi.hr/~franic/sue.html ). Bila je to posljedica zamršenog pravnog spora oko vlasništva nad slavnim fosilom. Cijela se priča zakotrljala i Internetom, te je mjesecima zabavljala surfere i rastuživala paleontologe. Sve je zavšilo spektakularnom aukcijom koju je vodila kuća Sotheby's. U svega sat vremena koliko je aukcija trajala, početna cijena je skočila od 500000 na više od 8 milijuna dolara ( http://www.dinosaur.org/Sue.htm ). Kupac je bio već spomenuti The Field Museum of Natural History iz Chicaga ( http://www.fmnh.org/new/research.htm ) potpomognut izmepu ostalih i lancem McDonald's. Asocijacije? Jednom sam čitao znanstveno-fantastičnu novelu u kojoj je jedna organizacija nudila putovanje kroz vrijeme ( http://net.hr/arhiva/clanak.asp?ID=A210120 ), lov na dinosaure i na koncu kulinarske specijalitete spravljenje od njihova mesa. Navodno su odresci bili izvrsni.


Filmovi
Dinosauri su neiscrpna inspiracija književnicima (spomenimo samo Put u središte zemlje Julesa Vernea i, Izgubljeni svijet,
http://www.geocities.com/SoHo/9094/TheLostWorld.html , Sir Arthura Conana Doylea, inače poznatijeg po slavnom detektivu Scherlocku Holmesu) i filmašima. U bazi podataka na poslužitelju The Internet Movie Database ( http://us.imdb.com/ ) je za sada 41 film s tematikom dinosaura. Najpopularniji su svakako Spielbergovi filmovi snimljeni po romanu Michaela Chrictona Jurski park (scenarij prvog filma može se naći na adresi http://thewebshop.netgate.net/crichton/jp.html ). I dok je prvi dio Jurassic Park (snimljen 1993) bio pravi blockbuster drugi je nastavak, The Lost World: Jurassic Park (1997) mnoge razočarao, pa tako i hrvatske Internaute koji su mu bili vrlo neskloni u Sovinoj anketi ( http://www.tel.hr/ador/sova2/arhiv.htm ). Taj film nije spasila niti činjenica da ima vlastiti HomePage http://www.lost-world.com/ . Ipak mora se priznati da je zahvaljujući suvremenoj tehnologiji i digitalnim trikovima te naporima umjetnika, znanstvenika, programera, inženjera, snimatelja, tehničara i mnogobrojnih ostalih talentiranih ljudi postignut spektakularni realizam te su dinosauri, barem na filmskom platnu, zaista oživljeni. To što velociraptori ( http://www.math.iupui.edu/vveloc.html ) znadu otvarati vrata i što su pametniji od većine filmskih likova druga je priča. Nevjerojatno, ali sofisticiranom Spielbergovom Jurskom parku (ocjena 7.4 od 10) najozbiljnije konkurira japanski film Godzilla (japanski Gojira) snimljen još daleke 1954 godine (ocjena 7.3). Godzilla ima i brojne obožavatelje na Internetu ( http://www.dinosaur.org/godzilla.htm ). Snimljeni su i brojni nastavci, od kojih valja spomenuti Bambi Meets Godzilla (1969) s ocjenom gledateljstva 7.5. Scenarij je ingeniozan: Bambi meets Godzilla; Godzilla squashes Bambi; The end. Na početku serijala Godzilla se rodio pri pokusnom ispaljivanju atomske bombe, te mu odatle "atomski zadah iz usta". Visok je preko 100 metara, razara gradove i glumi kao glavni lik ili gost, vjerovali ili ne u preko dvadesetak filmova. Mnogi misle da je Godzilla dinosaur, ali baš i nije. Godzila je, hmmm, Godzilla. Tko zna što bi Spieleberg načinio da se on prihvati Godzille? Spielbergovi filmovi su po prvi put širu javnost upoznali s teorijom kaosa ( http://net.hr/arhiva/clanak.asp?ID=A346090 ), te inicirali rasprave o mogućnosti kloniranja dinosaura. I dok je prošle godine uspješno klonirano nekoliko ovaca, za sada je mala šansa za oživljavanje dinosaura ( http://www.sciam.com/askexpert/biology/biology1.html ). Zbog zagolicane mašte, urođene ljudske radoznalosti i još uvijek očaravajuće tajanstvenosti drevnih divova, danas je interes za dinosaure možda veći no ikad. Završimo s još jednim sjajnim člankom o dinosaurima http://www.sciam.com/explorations/070196explorations.html iz Scientific Americana u kojem se kaže: nova znanstvena saznanja, novi fosilni nalazi i suvremena tehnologija iz temelja će promijeniti naše predodžbe o dinosaurima.

Croatian Line

Last Update: 2 April 1998.

[ http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text