How to Cite Internet in the Bibliography


This is the HTML version of my article published in NeT, Internet Magazine, 1996;12:20-2.

Also available at URL: http://www.net.hr/net_12/bibliografija.html


Kako citirati Internet u bibliografiji?

Pise: Dr.sc. Zdenko Franic
franic@imi.hr

Usprkos galopirajućoj komercijalizaciji Interneta, kao i prisutnosti raznih čudaka, na njemu se može naći obilje izuzetno vrijednih i kvalitetnih informacija. Već je otrcana fraza kako je Internet medij kojim se informacije mogu ponajbrže širiti, te staviti na uvid svim zainteresiranima. Ne začuđava stoga da se izvori s Interneta sve više navode u bibliografiji znanstvenih i stručnih, ali i ostalih radova.

 Među prvima, s time su započeli autori radova u uglednom američkom časopisu za popularizaciju znanosti, Scientific American ( http://www.sciam.com ). Jasno je naime, da svaki ozbiljni znastveni ili stručni rad mora sadržavati i popis literature odnosno bibliografiju. Citirati nekoga znači ukazati na izvor, autoritet ili neki dokaz. Dva su glavna stila citiranja unutar samoga teksta kao i pisanja refrenci:

Harvardski stil, često nazivan i "autor-nadnevak" stil (author-date) za citiranje unutar teksta zahtijeva samo ime autora i godinu publikacije. Citat se, ukoliko je moguće, stavlja na kraj rečenice, npr:

"The theory was first put forward in 1987 (Weston 1988)."

Kod Vankuverskog stila (numerički sustav) reference su označene rednim brojevima u zgradama, redom citiranja u tekstu. Npr:

"The theory was first put forward in 1987 (1)."

Kod Vankuverskog stila, ukoliko se neka referenca citira i kasnije u tekstu, ima isti broj.

 U popisu literature sama pak referenca mora sadržavati ime autora, naslov članka, naziv časopisa (obično skraćen), godinu publiciranja, volumen, te broj prve i zadnje stranice citiranoga članka.

 Npr.:
Varma, Kavita. Footnotes in electronic age: scholars struggle to maintain standards in cyberspace. USA Today 7. prosinac 1996:7D.

Više informacija o stilovima citiranja (ali i o pretraživanju literature i pisanju radova) može se naći npr. na http:// http://www.lib.monash.edu.au/hargrave/civil.htm.

Na Internetu se javlja uz elektronička izdanja svjetskih magazina (vidi Net br. 11) i sve više elektroničkih (pretežno znanstveno-stručnih) časopisa koji uopće i nemaju papirnato izdanje. U njima se, kao i u klasičnim časopisima radovi objavljuju nakon recenzije, imaju urednike uredničke odbore, izdavača itd. Uz ostale informacijske servise, pravi raj za učenike, studente, profesore, pisce, znanstvenike i sve ostale zainteresirane namjernike. Kao posljedica tog obilja informacija, vrlo se brzo ukazala potreba harmoniziranja konvencija za citiranje odnosno stvaranja učinkovitog i nedvosmislenog načina za ukazivanje izvora na Internetu. Pri tome je bilo potrebno riješiti određene probleme:

1. Razlikovanje između adresa i komandi na prebirnicima/pretražnicima/pretražiocima/pretraživačima (browsers)
2. Razlikovanje između nadnevka "publiciranja" (fizičkog stavljanja određenog dokumenta (file) na Internet) i nadnevka kada je zainteresirani korisnik adresi (URL-u) pristupio.
3. Razlikovanje između adrese dokumenta i adrese s koje se dokument može učitati (ukoliko nisu iste).
4. Njegovanje "otvorenosti" mnogih puteva na Internetu kojima se može doći do istog autentičnog izvora

Nadalje, zbog kompleksnosti Interneta, stalno je prisutna opasnost od plagiranja, koju je zaista katkada i vrlo teško izbjeći. Naposljetku, materijal često nema datum objavljivanja, te s obzirom na specifičnost medija niti brojeve stranica.

Linkovi - najizravnije citiranje

Specifičan vid citiranja na samim WWW stranicama svakako jesu veze koje izravno upućuju na druge stranice; dakle linkovi. Linkovi se, kada je riječ o tekstu, dodaju zaista lako. Trivijalni primjer jest da npr. u rečenici Zagreb je glavni grad Hrvatske, potcrtana riječ Zagreb vodi na:

http://www.tel.fer.hr/hrvatska/HRgradovi/Zagreb/Zagreb.html

dok Hrvatska vodi na

http://www.tel.fer.hr/ .

No, čest je i slučaj da se link na neki drugi poslužitelj (server) stavlja na neku sliku. U pravilu je to logotip ili neki drugi prepoznatljivi simbol. Svaki imalo ambiciozniji autor ili administrator WWW poslužitelja voli voditi evidenciju o najmanje dvije stvari:

a) posjećenosti i

b) linkovima koji vode do njegovog URL-a.

Jedan od najpopularnijih alata za pretraživanje Interneta (Search Engines), Altavista
(
http://www.altavista.com/ ), ima i izravnu mogućnost da se pronađu linkovi koji vode na određeni WWW poslužitelj. Sličnu mogućnost, ali s manje pouzdanim te ponekad vrlo čudnim rezultatima, ima i WebCrawler ( http://www.webcrawler.com/ ). U polje za pretraživanje potrebno je upisati link:http://Site/Path/File. Npr., za moj URL to izgleda ovako: link:http://mimi.imi.hr/~franic/index.html (ili samo: link:http://mimi.imi.hr/~franic). Za otkrivanje daljnjih linkova se treba rabiti i druge Search Engines (CROSS, HotBot, Excite, Infoseek, Yahoo, Lycos...) uz veliku domišljatost, strpljenje i dobru uporabu ključnih riječi. U svima njima većina linkova pronađena je koristeći string Site/Path/File. Valjda po logici stvari, naš domaći, odlični :-)), Croatia Search Service (CROSS), ( http://cross.hck.hr/ ), pronašao je najveći broj (valjanih) informacija o linkovima budući se radilo o domeni hr. Jednom kada se načini baza podataka o (većini) WWW stranica s linkovima koji vode na određeni URL, čest je slučaj da se negdje na tome URL u stave povratni linkovi (BackLinks) na te stranice. Što više takvih povratnih veza, to bolje, stranica je bolje razglašena, odnosno popularnija. Jedan od prvih alata za pretraživanje, (za 1994. godinu proglašen i najboljim) popularni World Wide Web Worm - WWWW (http://guano.cs.colorado.edu/wwww/) uostalom pretraživanje i zasniva na tome principu. Naime, URL na koji ne vodi niti jedan link, nikada pomoću WWWW ne može biti pronađen. Valja naglasiti da i pravilo lijepog ponašanja nalaže da se pri stavljanju linka na neku stranicu autoru (administratoru) te stranice pošalje o tome obavijest. Naravno i tu su česti izuzeci, obavijest nećete slati npr. Altavisti, NASA-i, Scientific Americanu, Hrvatskom Homepageu i slično. Osim toga, valja biti i oprezan, neki izrijekom zabranjuju (iz raznih razloga) čak i stavljanje linkova koji vode na njihove WWW stranice. Traganje za linkovima može biti vrlo zabavno, nalik je detektivskom poslu, (ili nekoj interaktivnoj igri) a "polje rada" jest doslovno cijeli Internet. Uostalom evo i ideje za poduzetnije "surfere": vjerojatno bi bilo zainteresiranih koji bi bili voljni naručiti i platiti izradu baze podataka o WWW stranicama koje izravno vode do njihovih URL-ova.

Citiranje u radovima

Međutim kako baš u bibliografiji citirati izvore s Interneta? Modern Language Association (MLA) će tek u petom izdanju (očekuje se krajem 1997. godine) knjige MLA Handbook for Writers of Research Papers dati i potpuni vodič za citiranje informacijskih servisa s Interneta. Do tada, odlične on-line informacije mogu se naći na barem tri poslužitelja:

1. Harnack, Andrew and Kleppinger, Eugene. "Online! A Reference Guide to Using Internet Sources" 24. studeni 1996. ( http://www.smpcollege.com/online-4styles~help/ )
(6. lipanj 1997.)

2. Harnack, Andrew and Kleppinger, Eugene. "Beyond the MLA Handbook: Documenting Electronic Sources on the Internet" 25. studeni 1996.
(
http://falcon.eku.edu/honors/beyond-mla/ )
(6. lipanj 1997.)

3. Walker, R. Janice. "MLA-Style Citations of Electronic Sources" 06. rujan 1996.
( http://www.cas.usf.edu/english/walker/mla.html )
(6. lipanj 1997.)

Uz ove URL-ove, svakako treba pogledati i odličan materijal:

Berners-Lee, T. "Uniform Resource Locators (URL)" prosinac 1994. ( ftp://ds.internic.net/rfc/rfc1738.txt ).
(6. lipanj 1997.)

Što se tiče informacijskih servisa na Interentu u popisu literature mogu se citirati:

1. World Wide Web (WWW) poslužitelj
2. GOPHER poslužitelj
3. FTP (File Transfer Protocol) adresa
4. Telnet adresa
5. Sinkrone komunikacije
6. Listserver poruke
7. Newsgroup (USENET) poruke
8. E-mail poruke
9. Podaci o linkovima

Naravno, u najvećem broju slučajeva, citirat će se WWW poslužitelj. Npr., za citiranje dokumenta kojeg se može pogledati/učitati s nekog WWW poslužitelja, putem Lynx-a, Netscape-a ili nekog drugog Web prebirnika potrebne su slijedeće informacije:

a) ime autora (ukoliko je poznato)
b) pun naslov dokumenta u navodnicima
c) naslov kompletnog rada (ukoliko postoji) u kurzivu
d) datum publiciranja ili posljednje prepravke
e) potpun URL (http adresa) unutar kutnih zagrada
f) nadnevak "posjete" u zagradama

Model:

Crouse, Maurice. "Citing Electronic Information in History Papers." 07. prosinac 1996.
<
http://www.people.memphis.edu/~mcrouse/elcite.html > (23. listopad 1997.)

Nadnevak posjete vrlo je bitan, jer ona na neki način daje garanciju da je citirani dokument još uvijek bio dostupan u trenutku citiranja. Vrlo je zanimljiv slučaj citiranja elektroničkih poruka (npr. sve su češći intervju vođeni tim putem). Potrebne su slijedeće informacije:

a) ime autora
b) autorova e-mail adresa u kutnim zagradama
c) subjekt u navodnicima
d) datum publiciranja
e) vrsta komunikacije (tj. osobna e-mail poruka, lista, komunikacija u uredu i sl.)
f) nadnevak "posjete" u zagradama

Model:

Ivanišević, Aleksandar. < aivanise@zems.fer.hr > "Re: Članak u Netu" 7. prosinac 1996. Osobni e-mail. (8. prosinac 1996.)

Pravila i modeli za navođenje ostalih informacijskih servisa u popisu literature, mogu se pogledati na gore navedenim adresama. Još samo valja napomenuti da se pri pisanju URL-ova bilo u tekstu ili u pospisu literature, mora paziti na razmake kao i crtice ("-"). Naime, nerijetko su URL-ovi dugački, te ne stanu u jedan redak, pogotovo ako je prijelom dvostupčan. Stoga nekada crtica označava kraj retka, a da nije dio URL-a, što čitatelja može vrlo zbuniti. Najbolje je, kao npr. u Netu :-), dugački URL rastaviti kod neke od kosih crta (slash). Kao i kod linkova, autori citiranih radova uglavnom vode evidenciju tko, kada i u kojem časopisu ili knjizi (u najnovije vrijeme i na Internetu!) ih je citirao. O tome se podaci mogu naći u publikaciji (u stvarnosti se radi o izuzetno debelim knjižurinama s vrlo sitnim slovima, tiskanim na najfinijem tankom papiru!) Science Citation Index (SCI). SCI se zasniva na principu indeksiranja citiranja koji vezuje tekuće i prošle publikacije. Naime, po objavljivanju nekog rada u određenom znanstvenom časopisu (koji naravno mora biti pokriven u SCI), sve reference toga rada će biti obrađene, te će citirani autori putem SCI dobiti informaciju o citiranosti. Takve su informacije dobro došle, i citiranim autorima u pravilu donose određeni prestiž (ukoliko se ne radi o negativnim citatima kao u slučaju Martina Fleischmanna and Stanley Ponsa o dobivanju energije tzv. hladnom fuzijom). SCI indeksira preko 3,800 tekućih časopisa iz raznih područja prirodnih i društvenih znanosti. To su većinom časopisi koji su i sami indeksirani u bazama podataka kao Current Contents i sl. Više o bazama podataka na CARNetu vidjeti na http://nippur.irb.hr/ovid/. Za demonstraciju usluga pretraživanja preko 50 kategoriziranih baza podataka kroz Internet Database Service koji nudi Cambridge Scientific Abstracts, treba pogledati http://www.csa.com . Kao i citiranim autorima znanstvenih i stručnih radova, sekundarno indeksiranje časopisima donosi određenu korist: kvalitetnije autore koji radije pišu za takve časopise. SCI se izdaje ne samo kao papirnato izdanje, već i kao CD, a može se pretraživati i preko Interneta, ali to je već plaćeni servis. Nakon ove male rasprave o SCI ključno pitanje jest kako će se u SCI indeksirati reference koje upućuju na neki URL Interneta? Čak i da se i to na zadovoljavajući način riješi, ostaje problem što ni sami URL-ovi nisu vječni, te se citirane informacije kasnije često ne mogu provjeriti. (Koliko smo samo puta pri "surfanju" dobili poruku Not Found Error - The requested object does not exist on this server). To pak postavlja cijeli niz ozbiljnih pitanja: odgovornost samog autora (administratora), odnos između Internet dobavljača (provider) i korisnika usluga, izravnog preusmjeravanja na novi URL, te naposlijetku i cijene. O problemu mijenjanja e-mail adresa i URL-ova, te preusmjeravanju s nepostojećih na nove URL-ove nedavno je (prosinac 1996) i televizijska mreža CNBC ( http://www.thesite.com ) u emisiji o Internetu objavila duži komentar.Naposljetku, za poželiti jest da i NeT ( http://www.net.hr/ ) uz brojne linkove na WWW stranicama, u što skorijoj budućnosti bude pokriven nekim od sekundarnih indeksa; to svojom kakvoćom svakako zavređuje.

Croatian Line

Last Update: 23 Oct 1997.

[http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text