Cisterne što život znače

This is the HTML version on my article recently published in Hrvatski Obzor, 1997;128:38.


Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr

Ne bi li se trebalo razmisliti, u sklopu razvoja infrastrukture obale i otoka o ponovnom osposobljavanju mnogih naših cisterni, koje u slučaju potrebe mogu pružiti nešto dragocjenije od zlata: svježu pitku vodu.


Moj prvi susret s cisternama zbio se prije mnogo godina na Velikom Prologu, u kući moje prabake. Otac je iz tajanstvene hladne dubine zagrabio "sić" vode. Dok je lanac veselo zveckao, duboko dolje u uznemirenoj površini vode zrcalila se malena dječja glavica. Kako li mi je ta hladna slasna voda samo prijala; vjerojatno više nikada neću tako dobro ugasiti žeđ... Bio sam začuđen kako se usred kuće nalazi bunar, dok mi otac nije objasnio da je to cisterna te da je ono što sam popio zapravo kišnica. Nije mi sve bilo potpuno jasno, ali otada možda potječe moje divljenje cisternama.

Drevno umijeće
Nestašica vode oduvijek je bila i ostala ogroman problem. Ipak, ljudi su naučili kako sačuvati vodu i na onim mjestima na kojim Priroda nije bila dovoljno milostiva da pruži rijeku ili izvor. Zalihe kišnice sakupljene u kratkoj kišnoj sezoni trebale su potrajati kroz dugi period do slijedećih obilnijih kiša. Prvi pisani spomen cisterni nalazi se na stupu moabskog kralja Meše datiran oko godine 865 prije Krista. Tekst od 34 retka jedan je od najljepših primjera uporabe hebrejsko-feničkih karaktera koji su se tada rabili. Moab je visoravan u Kanaanu, jugoistočno od rijeke Jordan. Nastavala su je plemena srodna Izraelcima koja po biblijskoj legendi potječu od Moaba, Lotova sina. Kralj Meša vodio je pobjedonosne ratove protiv Izraela i Edoma, te pokorio znatan teritorij istočno od rijeke Jordan. Anticipirajući napad neprijatelja, pripremao se za dugi obrambeni rat, te je ne samo gradio velike rezervoare za vodu, već i naredio da svako domaćinstvo mora načiniti cisternu. Ipak, cisterne su izumljene tisućljećima ranije. Primjera radi, tajna je cisterna pronađena i u Mikeni, unutar citadele, i to ispod kraljevske palače. I stari su Rimljani bili umješni graditelji cisterni, tim više što su već znali za cement sličan onome koji se i danas rabi. Cisterne su građene u rimskim logorima (castrumima), čiji je položaj bio uvjetovan vojno-strateškim razlozima, a ne blizinom nekog izvora ili rijeke.

Krške gustirne
U našim krajevima još od davnine, cisterne (gustirna, gustijerna, šterna, čatrnja) najčešće su u bezvodnim područjima krša (jadranski pojas sa zaleđem). Prvobitno su cisterne (gustirne ili čatrnje) dubljene u kamenu i to ne ispod samih zgrada nego je lokacija bila uvjetovana bilo mogućnošću sabiranja vode ili nepropusnošću terena. Razrada je to ideje koju su ljudi dobili gledajući razne prirodne rezervoare: lokve, mala periodička jezerca i slično. Uostalom i riječ mađarskog podrijetla čatrnja (kako se cisterne zovu u sjevernoj Hrvatskoj) prvobitno je označavala jamu iskopanu u zemlji u kojoj se sakupljala i zadržavala voda od kiše i snijega. Najstarije se cisterne rijetko kada nalaze u blizini kuće, a gotovi nikada u njoj. Dotada se s pravom moglo reći da se gustirna dubila, a voda je iz njih bila odlična ukusa i hladna. Nažalost, znanje pripravljanja cementa izgubljeno je s padom Rimskog carstva. Tek pojavom suvremenijih građevnih materijala, malo su se pomalo počele po selima i gradićima graditi i javne cisterne veće zapremine. Stoga je naplav takve cisterne (ukošena sabirna površina od međusobno dobro povezanih glatkih kamenih ploča, ograđena zidom) često zapremao vrlo veliku površinu, često i znatan dio brda, kao npr. u Vrgorcu. Cisterne tako više nisu bile vezane za živi kamen, već je prednost dana praktičnosti. Odjednom, domaćinstvima je bilo na raspolaganju više vode. Kako bi se kakvoća života još više poboljšala, cisterne se sve više približavaju kući. Voda se u cisterne slijevala žlijebovima s krovova, a tek u rjeđem slučaju s posebnih naplava. Najstarije takve cisterne i s najboljom vodom su one koje se nalaze u "dvoru" ili "vrtlu" kuće, odnosno tamo gdje je najmanje izložena suncu. Često se njena gornja površina pretvarala u lijepu terasu natkrivenu odrinom, koja je pružala i dodatnu zaštitu od sunca. No, na koncu su se cisterne uselile u kuhinju. Postalo je uobičajeno grabiti vodu kroz krunu koja se nalazila u samoj kuhinji, dok se gustirna nalazila pod njom. Voda tako zauzima prostor dijelom među temeljima kuhinje, a dijelom iznad razine terena. Ograđeni otvor cisterne, zvan "kruna" ili "grlo" bilo zidan ili još češće monolitan, postao je tako dio kućnog nepokretnog namještaja. Iznad krune visio je metalni sić, a u blizini se uvijek nalazilo vjedro ("vidrica") za nošenje vode. U svojoj krutoj rustici takva kruna jedva da zaostaje, u ljepoti i draži za krunama u starim gradskim palačama, kućama ili samostanskim dvorištima u kojima su najčešće umjetnički izrađene primjenom arhitektonskih i kiparskih dekorativnih elemenata. U Dubrovniku mnoge nose i grb Dubrovačke republike.

Znanstvena istraživanja
Široj javnosti zasigurno nije poznato kako se već tridesetak godina u Hrvatskoj istražuje radioaktivnost cisternskih voda. Cisternske su vode odlični kumulativni sakupljači tzv. fallouta, odnosno radioaktivnih oborina. Radi se o radioaktivnom materijalu bilo prirodnog ili umjetnog fisijskog podrijetla koji je čovjekovom aktivnošću unesen u atmosferu (atmosferskim nuklearnim pokusima ili djelatnošću nuklearnih postrojenja). Fine čestice tog materijala godinama ostaju blokirane u stratosferi, te se neprekidno u malim količinama deponiraju po čitavoj zemaljskoj kugli. To su malene, vrlo, vrlo malene aktivnosti, koje se bez izuzetno preciznih instrumenata niti ne mogu detektirati. Za ljudsko zdravlje takve su male aktivnosti neškodljive, ali su zato znanstvenicima izuzetno zanimljive. Takvi podaci pomažu pri matematičkom modeliranju kruženja vode u prirodi, kao i određivanju raznih atmosferskih parametara. Neposredno nakon katastrofe reaktora u Čornobilju, uzeti su deseci, pa i stotine uzoraka cisternske vode duž jadranske obale. I baš su ti uzorci pokazali da hrvatska obala Jadranskog mora nije bila izravno zahvaćena niti jednom od tri radioaktivne perjanice koje su se širile Europom kao posljedica eksplozije i požara koji je gotovo dva tjedna bjesnio u grafitnom moderatoru zlosretnog reaktora. Naime, tadašnji meteorološki uvjeti išli su Hrvatskoj u prilog. Uzorci cisterneske vode su uz to pomogli i da hrvatski znanstvenici ustanove približan sastav čornobiljskog reaktora prije službenih priopćenja tadašnjeg SSSR-a odnosno Ujedinjenih naroda (točnije Međunarodne agencije za atomsku energiju - IAEA).

Agenda 21
Uz glad, i žeđ je i danas ogroman problem u mnogim krajevima. Mnogo je ljudi koji si ne mogu priuštiti niti jednu čašu svježe vode dnevno. Najugroženija su, kao i uvijek djeca i nemoćni. Žalosno je da danas, u doba Agende 21, akcijskog plana za 21. stoljeće usvojene prije pet godina u Rio de Janeiru, koja zagovara održivi razvitak i razumno gospodarenje prirodnim resursima, ljudi izgleda znaju manje (ili što je gore, naprosto manje mare) o nekim problemima koje su uspješno rješavali ljudi prije mnogih tisućljeća. Između ostalog u Agendi 21 u dijelu koji se odnosi na gospodarenje i uporabu vodenih resursa stoji: Suvremene tehnologije, uključujući i poboljšanje domaćih tehnologija, potrebne su glede potpunog korištenja ograničenih resursa vode, te osiguravanja tih resursa od zagađivanja. Nažalost, naplavi mnogih javnih cisterni obrasli su korovom, a sami rezervoari su oštećeni ili čak djelomice zatrpani. Ne bi li se trebalo razmisliti u sklopu razvoja infrastrukture obale i otoka o ponovnom osposobljavanju mnogih naših cisterni i to ne samo zbog kulturno-povijesnih razloga odnosno kao turističkih atrakcija, nego i kao dragocjenih sustava koji u slučaju potrebe mogu pružiti nešto dragocjenije od zlata: svježu pitku vodu.

Croatian Line

Last Update: 04 July 1998.

[http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text