Silicijski Hemingway

This is the HTML version on my article published in Obzor, 1998;156:40-1


Piše: Dr.sc. Zdenko Franić
franic@imi.hr


Etiam tu, mi fili (I ti, moj sine) bile su riječi umirućeg Cezara kada je među svojim ubojicama ugledao svog miljenika i posinka Bruta. Brut (Marcus Iunius Brutus), najistaknutiji sudionik urote protiv Cezara svojim je činom tako zauvijek ostao zapamćen kao simbol izdaje i vjerolomstva. Dvije tisuće godina kasnije, po njemu je nazvan računalni program specijaliziran za pisanje kratkih priča. Taj je "autor" upravo "napisao" svoju prvu priču, a tematika je vjerolomstvo (u okviru).


Umjetna inteligencija
Umjetna inteligencija (UI) dio je računalne zananosti koja se bavi dizajniranjem računalnih sustava namijenjenih rješavanju zadataka za čije je rješavanje potrebna inteligencija. Naime, računala samo izvršavaju određeni slijed naputaka te (za sada?) nisu poput ljudi svjesni svijeta oko sebe, ne zaključuju niti uče iz prethodnih iskustava. O umjetnoj inteligenciji postoje dva suprotstavljenja mišljenja odnosno škole. Pristaše teorije tzv. "Jake umjetne inteligencije" vjeruju da je ljudska misao algoritmična, tj. da se ona, pa stoga i sama svijest, može rastaviti u niz matematičkih operacija. Iz toga slijedi da će jednom biti moguće načiniti robota koji će biti svjestan sebe, te imati osjećaje i emocije. Prema teoriji "Slabe umjetne inteligencije" ljudska se misao može jedino simulirati, te će i najnapredniji roboti sutrašnjice moći samo oponašati ljudsko ponašanje izvršavajuči određene zadatke, ali će njihov unutarnji život biti prazan. Na oduševljenje pristaša jake UI, prošlog ožujka nakon poraza u šahovskom susretu s IBM-ovim računalom Deep Blue, najbolji (ljudski) šahist svijeta Gari Kasparov je izjavio kako je "osjećao da se protiv njega borila nova vrst inteligencije". No, s čisto logičkog gledišta šah je začuđujuće jednostavan. Naime, algoritam kojim se provjeravaju sve posljedice nekog šahovskog poteza rutinski proučavaju već studenti računalstva. Nepobjedivi igrač šaha trebao bi samo slijediti taj algoritam, te vući poteze sve dok ne matira protivnika. Dok je sam algoritam jednostavan, numeričko rješenje je ipak zbog ogromnog broja mogućih kombinacija izuzetno kompleksno. Četrdesetak poteza, koliko traje prosječna šahovska igra, uključuje fantastičnih 10120 kombinacija. Deep Blue koji u sekundi procesira 100 miljuna pozicija trebao bi dakle čak 10112 sekundi kako bi provjerio svaki potez. Za usporedbu, naš je Svemir star "svega" 1018 sekundi! Stoga je Deep Blue koristio jedan razvijeniji algoritam, a dodana su mu i određena "znanja" o osnovama šaha. Usprkos svemu, pobjeda IBM-ove tehnologije nad Kasparovim jedva da pruža nova saznanja o budućnosti umjetne inteligencije. Potreban je naime mnogo kreativniji test kojim bi se mogao procijeniti sraz uma i stroja. Može li npr. stroj napisati priču?


Kreativnost Ex machina
Mnogi znanstvenici naime smatraju da je naracija sama bit ljudske spoznaje. Roger Schrank, jedan od istaknutih znanstvenika koji se bave spoznajom, ističe tako da se i cijelo ljudsko znanje zasniva na pričama, iskazima i sličicama. Pisci svoja djela ostvaruju zahvaljujući mogućnosti da se užive u svoje likove, tj. oni su simultano svjesni sebe i drugih osoba. Kako bi izgledala usporedba naracijske sposobnosti ljudske i umjetne inteligencije? Mogla bi se npr. zadati jednostavna početna rečenica koju bi potom natjecatelji pokušali pretočiti u priču. Ta bi pak priča morala biti zanimljiva, s živopisnim likovima, jezik bi morao biti što bogatiji, a sama priča nipošto ne bi smjela biti predvidiva. Priče bi ocjenjivala komisija koja ne bi znala kojoj je priči autor pisac, a kojoj stroj. Kako bi se takvo što moglo uopće ostvariti, prvo je bilo potrebno načiniti takav sustav umjetne inteligencije koji bi mogao "pisati" ili bolje rečeno generirati priče. Tog se zahtjevnog zadatka prihvatio Selmer Bringsjord, profesor filozofije, psihologije i spoznajnih znanosti, te direktor programa "Razum i stroj" na Rensselaer Polytechnic Institute, New York, USA. Njegov projekt započet još godine 1991. potpomogli su fondacija Henry R. Luce, Apple Computer, IBM, Rensselaer Polytechnic Institute, i National Science Foundation. Do sada je utrošeno oko 700 tisuća dolara, a projekt je rezultirao kreativnim agentom Brutus.1. U računalstvu agentom se naziva program koji je obično dio nekog većeg sustava, a koji sakuplja i priprema informacije ili izvodi neki mali, dobro definirani zadatak procesirajući podatke. S istim ulaznim podacima, (npr. zadanom rečenicom) kreativni agent sugerira i nekoliko mogućih rješenja (ishoda). U suradnji s Davidom Ferruccijem, znanstvenikom IBM-ovog istraživačkog centra T.J. Watson i programerom Adamom Lallyjem, Bringsjord je pronašao formalnu matematičku definiciju izdaje i vjerolomstva. Koncept nije nepoznat u literaturi, sjetimo se primjerice Shakespearea i njegovih djela kao što su Rikard III, Macbeth i Otelo. Nažalost, Brutus.1 još zadugo neće biti sposoban za natjecanje s ljudima u stvaranju priča. Njegova baza podataka za sada je ograničena na sveučilišta, profesore, disertacije, studente, kolegije i slično. Početna rečenica koja bi se odnosila na nešto drugo, rezultirala bi besmislicom ili naprosto praznim papirom. Isto tako, duljina njegovih priča je, zbog niza razloga, ograničena na oko 500 riječi. Tako priča Vjerolomstvo (Betrayal) u izvorniku ima svega 22 rečenice s ukupno 282 riječi. Surovom malorječivošću Brutus.1 kao da se ugledao na Hemingwaya čiji se osebujni stil odlikuje odsječenim i kratkim rečenicama koje jedva da se međusobno dotiču. Bringsjord, inače pobornik škole "Slabe umjetne inteligencije" smatra da računalni sustavi nikada neće moći nadmašiti najbolje pripovjedače. Za istinski duboku pripovjetku strojevi bi "morali razumjeti unutarnji život likova". Za to bi pak stroj trebao "razmišljati" ne samo na mehanički već i na iskustveni način. No, Bringsjord smatra da bi se već možda u relativno bliskoj budućnosti predlošci, za primjerice TV sapunice, mogli generirati računalima. Druga pak primjena bila bi buduća industrija zabave u nadirućem svijetu prividne stvarnosti. U toj sintezi stvarnosti i mašte događaji se nižu tolikom brzinom da ljudi naprosto takvim procesima ne mogu upravljati. Naravno, kako bi sustavi poput Brutus.1 mogli generirati i druge priče, osim onih s tematikom izdaje, potrebno bi bilo matematički definirati i literarne teme kao što su ljubav, nasilje, osveta, ljubomora, borba za opstanak, požrtvovnost, itd. Kako Bringsjordov projekt još nije završen, nastavak slijedi.

"Vjerolomstvo"
Brutus.1

Dave Striver je volio sveučilište. Volio je njegove satne tornje prekrivene bjelokošću, drevne čvrste cigle, suncem okupane zelene tratine i mladost željnu znanja. Također mu se sviđala činjenica da na sveučilištu nema iskušenja poput onih u poslovnom svijetu - samo što to nije sasvim točno: akademija ima svoje vlastite testove, od kojih su neki nesmiljeni poput onih na tržištu. Najbolji je primjer obrana doktorske dizertacije: kako bi se stekla titula doktora znanosti mora se položiti usmeni ispit pri obrani disertacije.

Dave je očajnički želio postati doktor znanosti. Međutim, bili su mu potrebni potpisi troje ljudi na prvoj stranici disertacije, neprocjenjivi zapisi koji tek prikupljeni zajedno potvrđuju da je obrana bila uspješna. Jedan od tih potpisa morao je biti potpis profesora Harta.

Još dobrano prije obrane Striver je dao Hartu zadnju rukom-pisanu kopiju svoje disertacije. Hart ju je pročitao, te rekao Striveru da je apsolutno prvoklasna i da će ju rado potpisati na obrani. Čak su se i rukovali u Hartovom uredu prepunom knjiga. Dave je primijetio kako su Hartove oči bile jasne i pouzdane, a njegovo držanje očinsko.

Na obrani, Dave je mislio kako je elokventno izložio treće poglavlje svoje disertacije. Postavljena su mu dva pitanja, jedno je postavio profesor Rodman, a drugo profesorica Teer; Dave je na oba odgovorio, očito na opće zadovoljstvo. Nije bilo daljnjih primjedbi.

Profesor Rodman je potpisao. Dodao je knjigu profesorici Teer; potpisala je i ona te knjigu stavila ispred Harta. Hart se nije micao.

"Ed?" rekao je Rodman.

Hart je i nadalje nepomično sjedio. Dave je osjetio laganu mučninu.

"Edward, hoćeš li potpisati?"

Kasnije, Hart je sjedio sam u svome uredu u velikoj kožnatoj fotelji ispod uramljene diplome svoga doktorata znanosti.


Prevedeno s dopuštenjem profesora Selmera Bringsjorda

Croatian Line

Last Update: 5 April 1998.

[ http://mimi.imi.hr/~franic]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!

However, please note there are some non SGML characters in text