Formula za siguran uspjeh


This is the HTML version of my article published in Poslovni svijet, 1996;394:17. Poslovni svijet (Business World) is published every Wednesday as weekly supplement of Croatian daily newspapers Vecernji list.


Pise: Dr.sc. Zdenko Franic
franic@imi.hr

Sve je počelo 1973. godine kada su matematičar Fischer Black i ekonomist Myron S. Scholes pokazali da su cijene dionica i cijene opcija funkcionalno povezane.

Ugledni američki časopis Scientific American je još prije dvije godine (listopad 1994) obradio zanimljivu pojavu o bijegu fizičara iz znanosti u financijske institucije.

Nakon pet godina intenzivnog učenja, koliko traje studij fizike, treba nekoliko godina za doktorat. Ukoliko se mladi znanstvenik želi zaposliti na nekom sveučilištu ili institutu, slijedi dugo i neizvjesno čekanje da se otvori neko radno mjesto na jednom od sveučulišta ili instituta. Naravno, za svako slobodno mjesto konkurencija je vrlo oštra. Kad se zaposli, mladi je znanstvenik pod izuzetnim pritiskom da publicira, (moto jest: objavi ili propadni - publish or perish) budući da brzo slijedi reizbor. Za uvjete u SAD-u, takva se nesigurnost financijski jedva isplati: prosječna godišnja primanja post-doktoranda iznose tek nešto više od 40000 US$. U nekoj od financijskih firmi na Wall Streetu početna primanja (dobrog) fizičara dvostruko su veća - 80000 US$.

"Naš posao na Wall Streetu, kada se usporedi s fizikom je Club Mediterrane", tvrdi jedan od fizičara, voditelj analitičkog tima prestižne brokerske kuće.

Sve je počelo godine 1973. kada su matematičar Fischer Black i ekonomist Myron S. Scholes sa Sveučilišta u Čikagu pokazali da su cijene dionica i cijene opcija (opcija je mogućnost da se dionice prodaju ili kupe u nekom budućem trenutku po unaprijed utvr|enoj cijeni) funkcionalno povezane, iako se ponašaju stohastički. Rješenje te jednadžbe jest Black-Sholesova formula, a ukazuje kako se mogu predvidjeti buduće cijene opcija. Oblikom, ta je formula slična jednadžbi poznatoj svim fizičarima, a koja opisuje difuziju topline. (Vrlo detaljan i elegantan izvod formule nalazi se na URL: http://www.ssb.rochester.edu/fac/schwert/e481bs2.htm ). Iako je neprijeporno da ta formula funkcionira, još uvijek je kontroverzno pitanje zašto uopće funkcionira. No, to je već pitanje koje ne zanima toliko fizičare koliko ekonomiste.

Takvi su fizičari uskoro dobili i naziv: financijski fizičari. Sve veći broj financijskih fizičara vjerojatno je razlog da je i American Institute of Physics nedavno organizirao na Internetu on-line konferenciju, koju je moderirao pozvani predavač Dr Mark Ferrari, i sam jedan od vrlo uspješnih financijskih fizičara zaposlen u globalnoj investicijskoj firmi BARRA.

Dr Ferrari je donedavno radio u laboratorijima korporacije AT & T na problemima supravodljivosti. Na kalifornijskom Sveučilištu u Berkeley predaje kolegij o teorijskim i institucionalnim osnovama modela optimizacije portfelja. Općenito, financijski fizičari (koji su tijekom studija stekli solidno znanje matematike, statistike, kao i računalstva) pokušavaju naći modele (jednadžbe) koji opisuju što se doga|a na tržištu dionica, opcija itd. Zatim pokušavaju pronaći algoritme kojima se procjenjuju parametri tih modela. Pri tome se služe tehnikama i modelima dobro znanim svim fizičarima; Brownovo gibanje, Bernoullijeva jednadžba, regresija, linearna algebra, Monte Carlo, Fourierova analiza, teorija kaosa samo su neki. No neki su otišli i dalje: stručnjaci iz MIT-a (Massachussets Institute of Technology) povezali su financije s kvantnom teorijom polja, te su razvili dinamičku metodu optimizacije portfelja pomoću Feynmanovih dijagrama.

Da li takvi modeli i stvarno funkcioniraju? Činjenica da samo na Wall Street-u djeluje velik broj fizičara dovoljno govori. Jedan od njih, koji vodi vlastitu investicijsku tvrtku kaže: "U fizici uspjeh se mjeri brojem objavljenih radova, na burzi pak zara|enim novcem. Ja sam zaradio mnogo".

No, pogrešno bi bilo tvrditi da je novac (iako bitan) glavni razlog sve većem broju financijskih fizičara. Gotovo svi oni imaju doktorat ili barem magisterij znanosti, ali u pravilu visoku naobrazbu nisu sticali radi očekivanja dobro plaćenog posla. Naprotiv, za mukotrpnih godina provedenih na poslijediplomskom ili doktorskom studiju razvili su sustavni način mišljenja, te zavoljeli istraživanje. Možda upravo činjenica da se ne može predvidjeti koja će tehnika donijeti slijedeći veliki napredak u istraživanju financija, poput Black-Scholesove formule sedamdestih godina, samo istraživanja čini zanimljivim i privlačnim.

Zanimljivo je da je i u susjednoj Sloveniji zabilježen odljev fizičara (iz srednjih škola, sveučilišta i instituta) u poslove povezane s financijama (banke, zavod za platni promet i slično). Za Hrvatsku nema podataka da su se fizičari, osim vo|enja ponekog privatnog portfelja, aktivnije uključili u transakcije na hrvatskim formalnim ili neformalnim burzama.

Kad se pak radio o trgovanju opcijamama, sve brojniji oglasi u kojima se nudi kupnja odre|enih dionica (naravno intuitivno odabranih, očito bez primjene Black-Scholesove jednadžbe), po nominalnoj cijeni, ali uz odgodu plaćanja, stidljivo ukazuju na nešto što bi u budućnosti moglo na institucionalnom tržištu prerasti u pravu trgovinu opcijama.

Croatian Line

Last Update: 02 Dec 1996.

[http://mimi.imi.hr/~franic/]

Webtechs Cougar Checked
Webtechs Cougar Checked!