Jedinica za zaštitu od zračenja

O Jedinici

Jedinica za zaštitu od zračenja provodi znanstveno istraživačku djelatnost iz područja zaštite od zračenja i znanosti o zračenju kroz znanstvenoistraživačke projekte i stručne poslove javnozdravstvene problematike iz područja zaštite od zračenja.

Jedinica:

  • provodi istraživanja onečišćenja okoliša prirodnim i fisijskim radionuklidima na području RH još od 1959. godine;
  • obavlja poslove provođenja mjera zaštite od zračenja i određivanja ozračenosti stanovništva u skladu s ovlaštenjima Instituta, vezano uz radioekologiju i zaštitu od zračenja;
  • proučava mehanizam kruženja biološki značajnih radionuklida koji direktno ili indirektno prehrambenim lancem i vodom dospijevaju u živi organizam;
  • prati i utvrđuje kretanja radioaktivnih tvari kroz sve komponente biosfere – identificira radiološki osjetljive lokacije i medije;
  • provodi istraživanja prirodne radioaktivnosti, tehnološkim postupcima povišene prirodne radioaktivnosti (odlagališta pepela i šljake, fosfogipsa, naftne bušotine, mineralni i geotermalni izvori);
  • provodi istraživanja radioaktivnosti fisijskog podrijetla u svim medijima biosfere (zrak, oborine, more, vode, tlo, flora i fauna, ljudska i stočna hrana, kosti) te životinjskom i humanom materijalu (bioassay);
  • procjenjuje i modelira prijenos radionuklida od radioaktivnih oborina do čovjeka, rizik vanjskog ozračivanja, rizik od unosa radionuklida u normalnim i akcidentalnim uvjetima, rizik uslijed izloženosti stanovništva radonu u stambenim i radnim prostorima;
  • razvija radiokemijske metode, mjerne metode, dozimetrijske modele, metode za hitne intervencije;
  • suradnici Jedinice sudjeluju u obrazovanju na svim razinama, kao povremeni i stalni predavači, na stjecanju znanja i usavršavanja u području zaštite od zračenja.

Djelatnost

Pretežiti dio poslova

1. Određivanje aktivnosti bilo kojeg radionuklida u bilo kojem uzorku.

Metode koje se koriste:

  • visoko rezolucijska gamaspektrometrija
  • određivanje beta aktivnosti
  • određivanje alfa aktivnosti
  • specifične radiokemijske analize (npr. za određivanje radija, stroncija, polonija, plutonija, olova, tricija, ugljika…)

Metodologija svake pojedine metode definirana je međunarodno priznatim procedurama: HASL-300 EML procedures manual, Environmental Measurements Laboratory, US Department of Energy, New York, posljednja revizija nr. 27 iz 1992.

2. Određivanje doze ionizirajućeg zračenja u bilo kojoj točki prostora

Metode koje se koriste:

  • terenska gamaspektrometrija
  • terenska mjerenja detektorom gama zračenja
  • termoluminiscentna dozimetrija
  • mjerenja prisutnosti radona u zatvorenim i otvorenim prostorima
  • određivanje opterećenja organizma potomcima radona (Working Level)

Oprema

Djelatnici