Jedinica za zaštitu od zračenja

Jedinica za zaštitu od zračenja provodi znanstveno istraživačku djelatnost iz područja zaštite od zračenja i znanosti o zračenju kroz znanstvenoistraživačke projekte i stručne poslove javnozdravstvene problematike iz područja zaštite od zračenja.

Jedinica:

• provodi istraživanja onečišćenja okoliša prirodnim i fisijskim radionuklidima na području RH još od 1959. godine;
• obavlja poslove provođenja mjera zaštite od zračenja i određivanja ozračenosti stanovništva u skladu s ovlaštenjima Instituta, vezano uz radioekologiju i zaštitu od zračenja;
• proučava mehanizam kruženja biološki značajnih radionuklida koji direktno ili indirektno prehrambenim lancem i vodom dospijevaju u živi organizam;
• prati i utvrđuje kretanja radioaktivnih tvari kroz sve komponente biosfere – identificira radiološki osjetljive lokacije i medije;
• provodi istraživanja prirodne radioaktivnosti, tehnološkim postupcima povišene prirodne radioaktivnosti (odlagališta pepela i šljake, fosfogipsa, naftne bušotine, mineralni i geotermalni izvori);
• provodi istraživanja radioaktivnosti fisijskog podrijetla u svim medijima biosfere (zrak, oborine, more, vode, tlo, flora i fauna, ljudska i stočna hrana, kosti) te životinjskom i humanom materijalu (bioassay);
• procjenjuje i modelira prijenos radionuklida od radioaktivnih oborina do čovjeka, rizik vanjskog ozračivanja, rizik od unosa radionuklida u normalnim i akcidentalnim uvjetima, rizik uslijed izloženosti stanovništva radonu u stambenim i radnim prostorima;
• razvija radiokemijske metode, mjerne metode, dozimetrijske modele, metode za hitne intervencije;
• suradnici Jedinice sudjeluju u obrazovanju na svim razinama, kao povremeni i stalni predavači, na stjecanju znanja i usavršavanja u području zaštite od zračenja.

Postupak za rješavanje pritužbi na rad Jedinice iz područja akreditacije dostupan je na zahtjev slanjem e-pošte na adresu SUK@imi.hr

Pretežiti dio poslova

1. Određivanje aktivnosti bilo kojeg radionuklida u bilo kojem uzorku.

Metode koje se koriste:

• visoko rezolucijska gamaspektrometrija
• određivanje beta aktivnosti
• određivanje alfa aktivnosti
• specifične radiokemijske analize (npr. za određivanje radija, stroncija, polonija, plutonija, olova, tricija, ugljika…)

Metodologija svake pojedine metode definirana je međunarodno priznatim procedurama: HASL-300 EML procedures manual, Environmental Measurements Laboratory, US Department of Energy, New York, posljednja revizija nr. 27 iz 1992.

2. Određivanje doze ionizirajućeg zračenja u bilo kojoj točki prostora

Metode koje se koriste:

• terenska gamaspektrometrija
• terenska mjerenja detektorom gama zračenja
• termoluminiscentna dozimetrija
• mjerenja prisutnosti radona u zatvorenim i otvorenim prostorima
• određivanje opterećenja organizma potomcima radona (Working Level)